Foto: Sanja Vrzić
Rođena u opštini Kotor Varoš, selo Večići. Preživjela rat, izbjeglištvo, nasilje u porodici, smrt djece i teška porodična i egzistencijalna iskušenja. Živi u Banja Luci i svjedoči kako se može suprotstaviti porodičnom nasilju.
Dudija je živjela u Večićima do 1992. godine. U braku je rodila šestero djece. Njen najstariji sin poginuo je od granate 1992. godine, a drugi sin je bio teško ranjen. U novembru te godine Dudija sa svojom djecom napušta Večiće i odlazi u izbjeglištvo u Zenicu. U Zenici je boravila do 2000. godine, a nakon toga se vraća u Večiće. U međuvremenu se iz Slovenije vraća Dudijin muž, koji u alkoholiziranom stanju tuče i maltretira nju i djecu. Dudija je nekoliko puta pokušala prekinuti agoniju lošeg braka i muževljeva maltretiranja. Na nagovor prijateljice Dudija 2007. godine bježi s djecom u Sigurnu kuću u Banjoj Luci. Njen sin koji je ranjen u ratu i ostao da živi s ocem umire tokom njenog boravka u Sigurnoj kući. Nakon izlaska iz Sigurne kuće Dudija je odlučila da se razvede i nastavi život sa svojom djecom u Banjoj Luci. Spašena od nasilja, Dudija se suočava s borbom za život teško oboljelog najmlađeg sina kojem je transplantacija jetre bila jedini način izlječenja. Operacija se može izvoditi samo u inostranstvu i veoma je skupa – to je još jedna od borbi Dudije Hibić.
Sve tragedije koje su zadesile Dudiju Hibić nisu slomile njen duh borbene i snažne žene. Iako je žrtva rata, iako je pretrpjela teške gubitke, Dudija ne gaji mržnju i zagovara suživot i mir. Hrabro se nosi s posljedicama zlostavljanja koje je trajalo punih 28 godina, a koje je ozbiljno narušilo njeno zdravlje. Pozitivnog je duha i vjeruje da su obrazovanje i rad pravi put ženske emancipacije i slobode. Uspjela je djeci pružiti lijep odgoj i oni joj danas predstavljaju veliku podršku.
„Školujte se, nađite posao, da ni od kog ne tražite, da imate svoj život i da niko ne može reći: Ja sam ti dao! Nemojte trpjeti maltretiranja ni 24 sata.“
FRAGMENT PROŠLOSTI
„Zašto novčanik? Zato što je važno da ni od koga ne tražim, da imam svoj život i da mi niko ne može reći: ja sam ti dao… Ja moram da živim i da sebi rasporedim što imam i zaradim. Da budem materijalno neovisna. Da imam svoj mir i da me niko ne maltretira!“
Cijelu izložbu „Mir sa ženskim licem“ možete pogledati na ovom linku.
