Online prostor i virtuelna realnost uticali su na sve sfere ljudskog života pa tako i na kulturu sjećanja. To pogotovo važi za generaciju Z koja i ne pamti život bez interneta. Ovi procesi su uticali i na ono što zovemo kulturom sjećanja i kreiranjem svojevrsnih digitalnih etničkih identiteta, tako da se polje u kojem djeluje nacionalizam preselilo online. U zemlji poput BiH koja nema institucionalnu kulturu sjećanja već tri paralelne verzije iste stvar postaje još kompleksnija. Ono što ovu novu kulturu sjećanja razlikuje od prethodne reprezentacije kulture sjećanja kroz tradicionalne medije, je da su konzumenti istovremeno i kreatori medijskih sadržaja. Još jedan aspekt koji je specifičan za današnju digitalnu kulturu sjećanja je da kreatori zarađuju na interetničkim „prepucavanjima“ i generiranju mržnje.
Mreža koja je najpopularnija za širenje ovakvih sadržaja jeste Tik Tok, zbog gotovo nikakve cenzure i moderacije sadržaja i izrazito je popularna među mlađom generacijom koja po mnogim istraživanjima više nije vezana za takozvane tradicionalne medije (televiziju, radio) i većinom svoje informacije traži i dijeli putem interneta. Tako da na Tiktoku, možemo pronaći takozvane influensere koji dijele ratne snimke ispod kojih onda počinju ratni pokliči, navijanja kao i najgrublje vrijeđanje. Mnogi od ovih popularnih influensera zarađuju pristojan novac svojim performansima.
Oni se estetski i govorom ne razlikuju od svojih vršnjaka sa zapada koji prave tutoriale za šminkanje ili glume, pjevaju. Tako da na ovoj mreži možemo da saznamo koja je to razlika između patriote i nacionaliste, kako se to biva dobrim Srbinom, Hrvatom ili Bošnjakom, otkrivaju tobožnje istine o Srebrenici, Jasenovcu, Oluji. Nove tehnologije će omogućit da istorijski revizionizam dobije novi zamah i poriče pravno utvrđene činjenice kroz kreiranje audiovizualnih falsifikata i montaža. Bez utvrđenih činjenica i sankcija za poricanje ratnih zločina i zločinaca neće biti pomirenja.
Promatrajući tok ovih digitalnih konflikata, teško se oteti utisku o izrežiranosti istih budući da znaju tačno kakvu reakciju mogu i hoće izazvati. No nove tehnologije ne predstavljaju samo izazove kulturi sjećanja u BiH već predstavljaju i globalnim politikama kulture sjećanja. Napredak AI i deepfake tehnologije[1] dodatno ostavljaju prostor za manipulaciju sjećanjima kao i samim činjenicama. Teško je isključiti mogućnost da u budućnosti nećemo gledati potpuno alternativne istorije stvarnih tragedija u virtuelnom prostoru, gdje će se veza između realnosti i takozvanih alternativnih istina potpuno izgubiti. Drugi problematičan segment odnosa kulture sjećanja i modernih tehnologija jeste profanizacija tragedija, a jedan od najboljih primjera za ovu degutantnu praksu su takozvani holokaust selfiji koji su se pojavili godinama unazad sa širenjem pametnih telefona i tako su na instagramu osvanule mnogobrojne fotografije ljudi koji su se nasmiješeno slikali ispred kapija Aušvica a neki su koristili i snapchat filtere u fotografijama. Ova banalizacija tragedije je izazvala lavinu negativnih reakcija i debata o normama ponašanja kao i mogućim sankcijama kod ove vrste ponašanja.
Postoje naravno i druge upotrebe savremenih tehnologija koje pokušavaju da kulturu sjećanja približe upravo toj mlađoj populaciji, tako je nedavno pokrenut projekat u Izraelu koji je strahote i život žrtava holokausta pokušao predstaviti kroz instagram storije i priču mlade jevrejke nastradale u holokaustu estetizujući je kao djevojku 21 vijeka. Projekat je izazvao brojne kontraverze i kritike, budući da se opet postavilo pitanje trivijalizacije holokausta. Pristalice ovog projekta su pak isti pravdale argumentima da je ovo nužan korak u očuvanja sjećanja na holokaust, budući da uskoro neće uopšte biti živih svjedoka.
Protok vremena ali i napredak tehnologije je oduvijek mijenjao ljudski odnos prema memoriji, međutim ono što nam ostaje kao moralna odgovornost jeste da ne dopustimo da se ovi procesi otmu kontroli, toliko bar dugujemo onima kojih više nema.
Sandro Hergić je profesor filozofije, aktivista, novinar iz Banjaluke. Saradnik više medija u BiH. Interesovanja su mu odnos novih tehnologija i čovjeka, kultura sjećanja i transhumanizam. Pasionirani šetač, živi u Banjaluci.
[1] Deepfake je nova tehnologija manipulacije slikama i audiomaterijalom da je gotovo neprepoznatljiva od realnih sadržaja. To će omogućiti da se kreiraju paralelni narativi kao i verzije istorijskih događaja, što može da doprinese jačanju nacionalističkih sentimenata.
