Sjećam se nakon što je rat završen, vrlo brzo je u javnosti počelo da se priča o suočavanju s prošlošću, te se krenulo u organizovanje radionica, čiji je glavni cilj bio da se svi oni koji imaju bilo kakvu traumu iz rata, suoče s njom. Mediji su u to vrijeme pratili aktuelnu temu, stalno nas podsjećajući kakva nam je bila prošlost. Na televiziji i radiju se često govorilo o tome, a na radionicama su se najčešće suočavali mladi, koji su u vrijeme rata bili maloljetni i koji nisu direktno osjetili posljedice rata, ali ih je takvo stanje oblikovalo. U to vrijeme bio sam mlad i ne mogu govoriti za mlade koji su živjeli u drugim mjestima.
Rat sam proveo u Banjoj Luci i zahvatio me onda kada je trebalo da bude najljepše. Ulazak u život i otvaranje novih puteva, nakon odrađenog duga Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Umjesto toga, nakon odsluženog vojnog roka, uveden sam u haos koji se lagano stvarao u Bosni i Hercegovini. I tih pet ratnih godina nedostaje, i nikada se neće moći nadoknaditi koliko god to željeli, a vrijeme koje je bilo namijenjeno stasanju u životu, prekinuto je, a mi smo od srednjoškolaca odjednom morali postati ljudi. Odgovorni i oprezni.
Banja Luka, nakon rata, počela je da diše. Ljudi su odahnuli. Iako nije osjetila direktno posljedice rata, ulicama je lebdila tuga za svima onima koje smo izgulili, za svim onim što smo izgubili.
S druge strane, mladi su se probudili, željni svega što im je bilo oduzeto. Osnivana su udruženja koja su vidno počela i obogaćivati društveno-socijalni život našeg grada, a s njima i sve više mladih, opredijeljenih da utiču na razvijanje grada i da okupe ljude oko ideja, udruže i tako zajedno nastupe za svoje interese. Bio je to jedan od načina da mladi sve ono što je bilo iza njih zaborave, da se okrenu od prošlosti i krenu naprijed. A prošlost koja te je oblikovala i bacila u život, ne može se zaboraviti i mi smo to znali, ali se s njom možeš suočiti i na lijepim stvarima graditi budućnost, u zdravoj sredini.
Pitao sam se gdje je ta zdrava sredina i zašto me sredina u kojoj sada živim podsjeća na dane kada sam bio nekoliko desetina godina mlađi. Pitao sam se kako ću se suočiti sa sadašnjošću?
Ratko Pilipović
Rođen, živi i radi u Banjoj Luci. Aktivan u civilnom sektoru od 1998. godine.
