Kada razmatramo složenu prošlost, trebamo primiti k znanju postignuća ostvarena u godinama koje su uslijedile, apelira Evzi Hani. Volonterski rad i programi neformalnog obrazovanja su dobar način daljeg rada za mlade, kao što je i sam iskusio…
Drage čitateljke i čitatelji,
Odlučio sam početi ovaj članak kratkom pričom koju mi je ispričao prijatelj koji je živio u Njemačkoj:
”Kada sam bio u srednjoj školi, išao sam na čas fizičkog i morali smo trčati na 100 metara. Ja sam bio sportski tip i bio sam u stanju trčati vrlo brzo. Međutim, imao sam prijatelja koji je u poređenju sa mnom bio mnogo sporiji jer nije bio profesionalni sportista. Na početku godine naš nastavnik je izmjerio rezultate naše prve trke i ja sam, naravno, bio prvi u razredu. Na zadnji dan naših ispita za tu godinu smo morali ponovo trčati. Ja sam ponovo bio prvi i bio sam vrlo sretan i ponosan, ali se sve promijenilo kada sam čuo nastavnika kako objavljuje rezultate i ocjene. Moj prijatelj koji je bio sporiji od mene je dobio najbolju ocjenu, dok sam ja dobio samo prolaznu ocjenu. Bio sam ljut i razočaran i ubijeđen da to nije fer, da sam zasluživao više. Još uvijek se sjećam najbolje lekcije kojoj me je naučio nastavnik tog dana: ”Od tvog prvog dana do sada si blago poboljšao svoje rezultate, a tvoj prijatelj se poboljšao više nego iko drugi ovdje; on sada trči puno brže nego što je to činio na početku – svi mi imamo različite početne tačke, ali je važno biti svjestan toga koliko daleko smo dogurali u odnosu na tačku sa koje smo krenuli”.”
Problem trenutnog sistema formalnog obrazovanja je da pokušava ocjenjivati ”znanje” učenika. Po meni osobe nemaju pravo da ocjenjuju znanje drugih, obzirom da je to lična stvar. Učenici trebaju biti svjesni onoga što znanju i kako se mogu poboljšati – jer, kao što je to slučaj i u ovoj priči, svi imaju drugačiju početnu tačku. U idealnom svijetu, obrazovni sistem bi nudio mogućnosti, motivaciju i podršku tokom procesa učenja. Suočavanje sa prošlošću je osjetljiva tema. Nije uopće lagana. Međutim, to nam može osigurati odlične ”lekcije” i upućenost neophodnu za donošenje odluka o tome šta činimo u sadašnjosti i budućnosti. Ljudske greške su uzrokovale katastrofalnu štetu po živi svijet na zemlji. Međutim, život se s druge strane nastavlja u različitim oblicima. Ukoliko uporedimo naše početne tačke, uspjeli smo napredovati u različitom smislu. Broj žena koje se obrazuju, kao i nivo obrazovanja do kojeg se nastavljaju školovati, se povećao, broj osoba koje umiru u katastrofama se smanjio, a tokom zadnjih 20 godina broj osoba koje žive u krajnjem siromaštvu se skoro upolovio.
Obrazovanje igra ključnu ulogu u održavanju mira i poboljšanju našeg života na zemlji. Što više znamo jedni o drugima, to ćemo u većoj mjeri biti u stanju da razumijemo jedni druge i donosimo
mudre odluke o osobama koje nas predstavljaju i donose zakone u naše ime. Problem leži u činjenici da su se desile brojne promjene u našem društvu, a formalno obrazovanje ih nije pratilo. Rezultat toga je potreba za novim nastavnim metodama u trenutnom sistemu obrazovanja. Volontiranje je odličan način za to, jer omogućava mladima da uče na neformalan način. Tokom volontiranja mladi mogu izabrati obim aktivnosti kojima se žele baviti i mogu kroz to učiti, dok istovremeno postaju članovi mreže koja dijeli specifične vrijednosti. Ovi elementi igraju ključnu ulogu pri povećanju motivacije za učenjem i aktiviranjem. Smatram da se mladi trebaju angažirati u različitim međunarodnim programima volontiranja, kao što je Evropski volonterski servis (Erasmus+ program). Međunarodna pozadina ovog programa također donosi novi pristup i dimenziju načinu na koji mladi stiču znanje. Ovi programi se obično fokusiraju na poboljšanje komunikacije na stranim jezicima, učenje o tome kako treba učiti, društvene i građanske odgovornosti, podržavaju inicijativu i poduzetništvo, kulturološku svijest i kreativnost (koje se definiraju kao ključne kompetencije programa). Tokom svog života sam volontirao tokom perioda od šest godina i volontirao sam također tokom perioda od godinu dana u Beču. Tamo sam po prvi put u svom životu počeo sarađivati sa grupom ljudi iz 15 različitih zemalja, uključujući zemlje poput Kosova, Srbije i Bosne i Hercegovine. Imali smo zadatak da podižemo svijest o sprečavanju i uništavanju nuklearnog oružja, kao i da identificiramo teme i projekte koji se odnose na pomirenje u našim zemljama. Rodila su se velika prijateljstva i uspješno smo proveli različite aktivnosti. Naučio sam jako puno iz samog procesa: naučio sam njemački i poboljšao svoj engleski, naučio sam kako se prilagoditi stranoj zemlji, kako planirati i kako slušati. Bilo je to sjajno iskustvo, učiti o kulturi osoba sa različitih kontinenata. To je bilo moguće zbog toga što sam mogao iskusiti to i što sam bio fizički i emocionalno uključen u taj proces. Ove aktivnosti su mi pomogle da izaberem karijeru, kojom se bavim tokom zadnje četiri godine. I po prvi put imamo mrežu od više od 300 partnera koji dolaze iz različitih zemalja EU i zemalja koje nisu članice EU. Tako da želja za saradnjom i potreba za promjenama može na određeni način osigurati prevazilaženje problema iz prošlosti koji su još uvijek prisutni. Većina osoba uči na osnovu vlastitih iskustava. Uče tako što se suočavaju sa preprekama i prevazilaze ih, uče tako što slušaju druge, uče iz grešaka, uče tako što rade, uče kako doživjeti neuspjeh i kako ponovo ustati, kako imati velike snove i kako ići dalje. Svaka kultura i svaki pojedinac ima nešto da ponudi svijetu, a svijet danas je mnogo bolji nego što je bio prije 100 godina, te daleko bolji nego što je bio prije 1000 godina. Smatram je mogućnost za mir i pomirenje usko vezana za mogućnost pružanja odgovarajućeg obrazovanja novim generacijama.
Evzi Hani
Evzi Hani je šef Projektnog odjela Centra za ekonomski i društveni razvoj i koordinirao je više od 15 međunarodnih volonterskih projekata koji se fokusiraju na inkluziju i raznolikost. Gospodin Hani ima više od 10 godina iskustva u neformalnom obrazovanju i neformalnom učenju. On je socijalni radnik i nalazi se na doktorskom studiju u oblasti upravljanja znanjem.
