Suočavanje sa prošlošću

Koncepti suočavanja sa prošlošću (DwP) u središte svog interesa stavljaju pitanje kako se države suočavaju sa grubim kršenjem ljudskih prava nakon oružanih konflikata, autoritarnih i diktatorskih režima. Termin suočavanje sa prošlošću se prvobitno vezivao uz politiku i napore poslijeratne Njemačke u cilju suočavanja sa iskustvima i posljedicama nacističke ideologije i politike istrijebljenja tokom Trećeg Rajha. S vremenom je prvobitni njemački model suočavanja sa prošlošću dobio širu perspektivu. Pored uključivanja pravosudnih, upravnih i zakonskih mjera u cilju suočavanja sa počinjenim zločinima, on je također uključivao privatne, javne i školske debate, kao i obrazovne, nastavne i umjetničke pristupe zločinima iz prošlosti. Nadalje, pitanja vezana za pojedinačnu i kolektivnu krivicu i odgovornost su postala rasprostranjena.

Termin tranzicijska pravda se često koristi u sličnom kontekstu, nekada čak i kao sinonim za suočavanje sa prošlošću. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija je 2004. objavio izvještaj o ”Vladavini prava i tranzicijskoj pravdi u konfliktnim i postkonfliktnim društvima” koristeći slijedeću definiciju:

”Tranzicijska pravda […] uključuje cijeli niz procesa i mehanizama koji se vežu sa pokušajima društva da se suoči sa naslijeđem prošlih zloupotreba velikog obima u cilju osiguravanja odgovornosti, zadovoljenja pravde i postizanja pomirenja. To može uključivati i sudske i vansudske mehanizme, sa različitim nivoima međunarodnog učešća […] i pojedinačna krivična gonjenja, reparacije, traganje za istinom, institucijsku reformu, lustraciju i otpuštanja ili kombinaciju istih.”[1]

Ovi mehanizmi su povezani sa nekoliko prava orijentisanih na žrtve i državnih obaveza:

  1. Pravo na pravdu (npr. borba protiv nekažnjivosti, povećanje odgovornosti, procesuiranje ratnih zločina);
  2. Pravo na znanje (traganje za činjenicama, istrage, traganje za istinom i širenje istine (komisije za istinu, traganje za nestalim, ekshumacije, pripovijedanje, javna svjedočenja, usmena istorija);
  3. Pravo na reparacije (materijalno: restitucija, kompenzacija, rehabilitacija / simboličko: izvinjenja, godišnjice, komemoracije, muzeji, revidiranje školskih udžbenika, itd.);
  4. Garancija neponavljanja zločina i drugih kršenja normi / institucijske reforme:  demobilizacija, provjera/lustracija, reforma sigurnosnog sektora (policija i vojska), pravosudne i državne institucije;

forumZFD na Zapadnom Balkanu u fokusu svog angažmana i kao ključni mandat ima suočavanje sa prošlošću. Iako je svjestan važnosti pravosudnih procesa i institucijskih reformi, forumZFD eksplicitno ističe potrebu za nesudskim mjerama poput rada na kolektivnom sjećanju i mirovnom obrazovanju u okviru različitih nivoa društva, posebno na osnovnom nivou u okviru zajednica. Razumijevanje i pristup organizacije forumZFD je širok, sveobuhvatan i pokušava dati odgovor na nekoliko pitanja i nedostataka trenutnih koncepata suočavanja sa prošlošću i tranzicijske pravde, kao što su:

  1. Pristupi tranzicijske pravde su se često svodili na pojam pravde u smislu procesuiranja i kažnjavanja, što je dovelo do zanemarenja ‘blažih’ komponenti kao što je rad na sjećanju. Pitanja društveno ili politički motivisane nepravde i diskriminacije u poslijeratnim društvima koja ugrožavaju uspostavljanje održivog mira su previđena; stoga se nije bavilo ključnim uzrocima konflikata i strukturalnim oblicima nasilja.[2]
  2. Iako je to pomenuto u okviru koncepata tranzicijske pravde i suočavanja sa prošlošću, rad na kolektivnom sjećanju, dekonstrukcija nacionalizma, maskuliniteta i herojstva i stvaranje konstruktivne kulture sjećanja zahtijevaju veću pažnju.
  3. Koncepti suočavanja sa prošlošću i tranzicijske pravde su se fokusirali na dvije društvene grupe: žrtve i počinioce, pri čemu se zanemarivala potreba da se zapravo cijelo društvo i lokalne zajednice moraju uhvatiti u koštac sa pitanjima rata i nasilja. Iskustvo širokog spektra stanovništva pogođenog konfliktom je sveobuhvatno, npr. posmatrači, protivnici, protivnici rata, djeca, starije osobe, žene.

[1] Izvještaj generalnog sekretara Ujedinjenih nacija ”Vladavina prava i tranzicijska pravda u konfliktnim i postkonfliktnim društvima” (S/2004/616)

Dostupan na: http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/N04/395/29/PDF/N0439529.pdf

[2] Vidi, naprimjer, Diane Enns: Pravda nakon nasilja. Ključne perspektive sa Zapadnog Balkana, Studije društvene pravde, svezak 7, broj 2 (2013.) (Justice after Violence. Critical Perspectives from the Western Balkans, Studies in Social Justice)