U selu Biljani na današnji dan ubijeno je 258 civila čija su tijela pronađena u dvjema masovnim grobnicama. Masakr u Biljanima vodi se kao jedan od najvećih masovnih zločina tokom rata u Bosni i Hercegovini, a, unatoč tome, za ovaj zločin donesena je samo jedna presuda.

Prilikom ulaska srpske vojske i paravojnih formacija u selo Biljani provodi se klasični teror koji su iskusili i drugi gradovi i sela u početnom periodu rata u našoj državi. Lokalno nesrpsko stanovništvo odvođeno je na radove, a ubrzo je došlo i do prvih stradanja, što će doživjeti svoj vrhunac 10. jula, kada je i izvršen masakr u Biljanima. U ovom periodu Vojska Republike Srpske upadala je svakog petka u Biljane, ali ovaj dan to nije bio običan upad kako su do tada i navikli.

Napad na Biljane počeo je u jutarnjim satima, a vodila ga je 17. laka pješadijska brigada Vojske Republike Srpske u saradnji s policijom iz Sanice. Marko Samardžija je kao komandant treće čete Saničkog bataljona u 17. lakoj brigadi VRS-a naredio ženama da se upute prema osnovnoj školi u Biljanima, dok su muškarci stariji od 18 i mlađi od 60 godina zatvoreni u Domu kulture, nakon čega je uslijedilo ubijanje u grupama od pet do deset ljudi na lokalitetu Lanište. Najstarija žrtva ovog masakra bio je Bećo Ćehić, a najmlađa je bila četveromjesečna beba Amila Džaferagić.

Sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da je Marko Samardžija pomagao u izvršenju zločina protiv čovječnosti i 2006. godina ga osuđuje na 26 godina zatvora, u što je uključena i kazna od sedam godina zatvora za teško lišavanje slobode. Samardžija je jedini osuđen za ovaj zločin, što je i više nego poražavajuća činjenica.

„Mi Biljanićani smo jako nezadovoljni sadašnjim tokom rada Tužilaštva i Suda, pogotovo  rezultatima koji su nikakvi. Već dvije-tri godine imamo neformalnu grupu koja traži svoja prava te često šaljemo dopise Tužilaštvu itd. Očekivali smo mnogo više optužnica jer je za 258 žrtava  potreban mnogo veći broj ljudi u pripremanju cijelog zločina“, ističe Rajif Hodžić, sekretar Mjesne zajednice „Biljani“ i jedan od preživjelih.

Boško Lukić i Marko Adamović oslobođeni su krivice u slučaju „Biljani“ iako su osuđeni na 12 i 20 godina zatvora za druge zločine na području Ključa. Za ubistvo 258 civila u Biljanima do danas nije osuđen nijedan direktni počinilac ovog masakra.

Za dimenziju zločina koji je počinjen u Biljanima trebao bi odgovarati veliki broj ljudi ako uzmemo u obzir cjelokupno planiranje, odvođenje, zatvaranje, mučenje – i na kraju ubijanje ovih civila. Presuda za samo jednu osobu za ovakav zločin pokazuje samo neefikasnost pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine.

„Lokalno srpsko stanovništvo je na ovaj dan također bilo na neki način uključeno u sva dešavanja u Biljanima. Ili su imali neku ulogu vodiča ili nešto slično, ali ta akcija je bila itekako dobro osmišljena i da se izvede ovakvo nešto trebale su biti uključene i vojne i civilne strukture“, objašnjava Hodžić.

Pored Samardžije, Sud Bosne i Hercegovine je 13. januara ove godine potvrdio i optužnicu protiv Jove Kevca kojom se tereti da je počinio zločin protiv čovječnosti u julu 1992. u Gornjim i Donjim Biljanima kod Ključa. Ostaje da vidimo koliki će značaj imati ovo suđenje i da li će se iz njega podignuti nove optužnice.

Na godišnjicu zločina i ove godine planirana je simbolična šetnja koja spaja mjesta stradanja koja završava u Biljanima gdje će uslijediti komemorativni program.

Ovaj tekst je urađen u suradnji sa Tačno.net