Rodno mjesto ima važnu ulogu u formiranju identiteta. Za mene, Stolac nije samo dom već i početna tačka moje svijesti o važnosti aktivnog učešća u društvenim promjenama. Od ranih dana, osjećao sam potrebu da se suprotstavim nepravdi i da se zalažem za vrijednosti koje sam smatrao, a i dalje smatram, ispravnim. U Stocu to nije preferencija, već prijeka potreba – potreba da se taj grad razvedri jer je društveno i politički zamračen, unatoč osunčanim mostovima Bregave i smokava kojima se turisti i prolaznici dive.

Prvi koraci u aktivizmu bili su posljedica nepravde kojoj sam svjedočio, obrazovan u sistemu „dvije škole pod jednim krovom“. Muzika je bila moj jedini izvor inspiracije i snage za djelovanje, pružajući mi prozor u svijet, u snove o boljem Stocu, i „jednom krovu“ koji je dovoljan svima nama. Moje prvo upoznavanje s aktivizmom je bilo u kasnim 2000-tim, dok sam još živio u Stocu kroz Inicijativu mladih za ljudska prava u BiH gdje sam imao priliku učestvovati u Školi drugačijih sjećanja. Ova škola me duboko potresla jer je otkrila za mene tada nevjerovatne činjenice o zločinima počinjenim u mom rodnom kraju, koji su često bili zataškavani ili minimizirani. Povrijedila me količina neznanja koju sam imao kao mlada osoba koja je odrasla u tom kraju. Uvidjevši činjenice, fokus sam prebacio na izučavanje ratnih zločina i nastavio pokušavati da ih najprije sebi objasnim, a onda približim i drugim mladim ljudima. Bilo mi je bitno da znaju zbog čega je ovo ovako, da se suočimo s tim i da pokušamo naći put u budućnost zajedno. Godinama kasnije sam i sam učestvovao u organizaciji Škole drugačijih sjećanja.

Danas imam 27 godina, gledam male pomake u društvu na kojima smo radili. Svjedok sam malih, ali značajnih promjena koje smo postigli kao aktivisti i aktivistkinje. Govorili smo istinu bez obzira na posljedice i okruženje u kojem se nalazimo. Ne govorim da smo mi pokretačka snaga velikih promjena, ali je dovoljno biti jedan glas koji ne dozvoljava da se šuti o prošlosti.

Spomenik na Kazanima je podignut nadomak Sarajeva kao simbol sjećanja na većinski srpske žrtve, zakon o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina je usvojen, kao i rezolucija o genocidu u Srebrenici. To su za mene značajne stvari za pravdu i put ka pomirenju. Govorio sam o tome, radio na aktivnostima s mladim ljudima gdje je upravo to bila tema. Nisam mogao donijeti zakon, nisam ambasador pri UN-u da mogu predlagati rezolucije, niti imam moć pera koje naloži izgradnju spomenika, ali svejedno sam koristio meni raspoložive resurse da ukažem da je to neophodno.

Naša uloga nije da sami izvršimo sve promjene, već da budemo glas koji uporno podsjeća na važnost pravde i da istina bude znana. Svaka akcija, ma koliko mala, doprinosi široj slici napretka. Kroz aktivizam i programe suočavanja s prošlošću upoznao sam ljude iz regiona, razmijenio mišljenja, složili se oko mnogih stvari, a oko nekih i ne, nema veze. Stekao sam dragocjena prijateljstva i iz cijelog regiona. Razmjenjivali smo ideje i zajedno radili na projektima koji su premostili razlike i promovirali međusobno razumijevanje. Upoznao sam i prihvatio njihovu kulturu, upoznao sam ih s našom kulturom. Znaju gdje je Stolac i kako je hladna Bregava ljeti. Važan dio aktivizma uvijek je i kulturni dijalog – učiti o drugim kulturama i tradicijama, istovremeno dijeleći svoje iskustvo i identitet s drugima.

Danas vidim veliki napor onih protiv čijih smo se ideja borili, da nametnu svoje perspektive i brišu sjećanje. Suočavamo se sa snažnim pritiscima revizionističkih snaga koje nastoje preoblikovati historiju i marginalizirati žrtve. To je izazov s kojim se moramo boriti svakodnevno, kako bismo konačno prošlost mogli pustiti na njeno mjesto, i da nas ne proganja danas – svakog na drugačiji način.

Trebaju nam novi mladi aktivisti i aktivistice da urade i više od nas, jer suprotna strana radi jače nego ikad. Budućnost leži u rukama novih generacija koje će nastaviti borbu za pravdu i ljudska prava. Još jače da se povežu i zajedno djeluju kako bi odgovorili na izazove današnjice.

Nužno je biti domaćin i gost, upoznati ovu zemlju a i druge u okolini. Važno je da mladi aktivisti uspostave međusobne veze i saradnju, gradeći mreže između zajednica i jačajući regionalno razumijevanje i solidarnost.

Nikad neću zaboraviti prijatelje koje sam upoznao u Goraždu, Banjaluci, Prizrenu, Beogradu…

Moja aktivistička putovanja su me dovela do nevjerojatnih ljudi i gradova širom Balkana. Svako od tih ljudi ima mjesto u mom srcu i uvijek ću ih pamtiti kao simbole hrabrosti i otpora. Da opet mogu birati životni put, opet bih isto, uz sve poteškoće i neugodne situacije, pa čak i opasne. Unatoč izazovima i poteškoćama, ne bih mijenjao ništa. Aktivizam mi je dao smisao i svrhu, doprinoseći mom ličnom rastu i razvoju. Opet bih isto jer mi je to bila odrednica za dalji put, za sazrijevanje, znanje i razmišljanje.

Danas je važnije nego ikad da nove generacije Balkanaca preuzmu odgovornost za oblikovanje bolje budućnosti. Balkan ima ogroman potencijal, ali da bi ga iskoristio, treba prevazići podjele i manipulaciju prošlosti, promovirati dijalog, solidarnost i aktivno se suprotstaviti svakoj vrsti nepravde i netrpeljivosti.

Da se vratim na Stolac, kojem se uvijek vraćam, da li fizički ili u mislima. Nije nas Stolac tražio kad smo bili malci koji žele da se bave aktivizmom, nije bio javni poziv za aktiviste, niti je to bilo popularno. Ali nas je trebao, i mi smo to znali. Danas treba nove mlade ljude koji će istupiti, a danas ih još manje traži nego što je nas.

Muhamed Tucaković je apsolvent studija Međunarodnih odnosa i diplomatije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevo, dugogodišnji aktivista Inicijative mladih za ljudska prava sa kojom je od 2014. godine učestvovao na velikom broju programa, a od 2018. postaje programski asistent. Nakon angažmana u YIHR BiH djelovao je i kao projektni koordinator u udruženju Zaboravljena djeca rata.  Jedan je od osnivača neformalne omladinske grupe Treća Smjena iz Stoca koja se istaknula kulturnim djelovanjem u ovom gradu. Kao svoja zanimanja ističe tranzicijsku pravdu, suočavanje sa prošlošću i jačanje omladinskog aktivizma.