Intervju s Joannom Hanson i Shkelzenom Gashijem

Nakon prezentacije projekta „Multiperspektivno podučavanje historiji na Kosovu“ nevladine organizacije New perspektiva u augustu 2017. postavili smo Johanni i Shkelzenu određena pitanja jer smo željeli saznati više o njihovom istraživanju i nalazima

B.P: Joanna i Shkelzen, u svom projektu ste analizirali kako su različiti događaji u kosovsko-srpskoj historiji na vrlo različite načine predstavljeni u udžbenicima obiju zemalja. Zatim ste također poredili ta dva različita narativa sa stajalištima drugih međunarodnih historičara. Koji su bili vaši najvažniji nalazi?

Joanna: Osnova za naše diskusije su bili različiti događaji u historiji Kosova. Mi smo utvrdili da je u udžbenicima kako Kosova tako i Srbije prisutan jednostran pristup. Ovaj pristup se dodatno pooštrava prisustvom historijskih činjenica koje nisu potkrijepljene dokazima ili jezika koji je anahronističan i netačan. Nastavnici su nam rekli da se ne slažu uvijek s udžbenicima, ali da političari blokiraju njihovu mogućnost da mijenjaju ili modificiraju način podučavanja. Ovi osnovni nedostaci se trebaju rješavati s predanošću.

Shkelzen: Pristup događajima na teritoriji Kosova u školskim udžbenicima historije u Srbiji i na Kosovu ukazuju na brojne jasne razlike. Ove se razlike mogu grupirati na sljedeći način: težnja za vlasništvom na teritoriji Kosova, prezentiranje samo onih zločina koje je počinila druga strana, predstavljanje sebe kao žrtve, a druge strane kao agresora i šutnju o albansko-srpskoj saradnji. To pokazuje da zemlje ne nastoje usaditi novim generacijama sjeme pomirenja.

B.P: Shkelzen, Vi ste investirali jako puno vremena u prikupljanje podataka. Možete li nam dati primjer glavnog narativa koji je moguće naći u ovim udžbenicima?
Shkelzen: Najvažniji elementi historije Kosova su zločini koje su počinili Srbi protiv Albanaca, organizirani u redovnu vojsku i policiju, kao i zločini koje su počinili Albanci protiv Srba, uglavnom neorganizirano. Udžbenici na Kosovu govore samo o zločinima koje su počinili Srbi protiv Albanaca 1912, u periodu 1918/1919. te tokom perioda između dva svjetska rata, 1945. i nakon Drugog svjetskog rata, kao i tokom rata 1998/1999. Rijetko se dešava da ovi udžbenici nude informacije kojima bi se kvantificirali srpski zločini, a čak i kada se one ponude to se dešava u pretjeranom obliku. Srpski udžbenici predstavljaju samo zločine koje su počinili Albanci protiv Srba 1915, u periodu od 1941. do 1943, 1999/2000, te ih opisuju kao ‘napade lokalnih albanskih bandi’ ili ‘teror Albanaca nad Srbima’. Ovi udžbenici općenito ne daju podatke o ovim zločinima.

B.P: Vaša web stranica http://www.new-perspektiva.com/multiperspektiva promovira slojevit pristup historiji. Možete li nam reći šta podrazumijeva taj izraz?

Joanna: Ne postoji jasna definicija slojevitog pristupa, ali mi mislimo da je ovo dobra definicija: Radi se o „strategiji razumijevanja“ u okviru koje uzimamo u obzir perspektivu drugih ili perspektive drugih, umjesto samo jedne. To znači da smo u stanju i spremni razmatrati i shvaćati situaciju iz različitih perspektiva.

B.P: Joanna, Vi Vaš slojevit pristup nazivate metodologijom. U kojoj mjeri je to više od pukog prikupljanja sekundarne literature?

Joanna: Slojevita metodologija predavanja i pisanja historije je složen diskurs. Udžbenici trebaju sadržavati niz ilustracija i primjera drugih izvora, npr. dokumenata, usmene historije, novinskih članaka, kako bi bili lakši za čitanje i ponudili više informacija učenicima. Slojevita metodologija podučavanja uključuje cijeli niz vještina podučavanja, pored udžbenika. Time se eliminira praksa predavanja historije samo kao predmeta koji treba zapamtiti s obzirom na to da to ne omogućava učeniku da propituje informacije ili da tumači činjenice i pronalazi različite izvore. Memoriziranje ne potiče razvijanje sposobnosti učenika za kritičko razmišljanje. Nastavnici i udžbenici stoga moraju stavljati učenicima na raspolaganje različite izvore i perspektive vezane za historiju koju predaju. Ukoliko nastavnici, naprimjer, predaju o tome šta se desilo kada je Kristofor Kolumbo stigao na Karibe, trebaju tražiti od svojih učenika ne samo da shvate kako i zašto je otišao tamo već i kako su članovi njegove posade možda vidjeli to putovanje i šta je to značilo za autohtono stanovništvo na otocima. To se može učiniti upotrebom udžbenika, ali i drugih materijala iz ilustracija i online dokumenata ili na osnovu posjete muzeju.

To za nastavnike može biti težak zadatak i oni moraju imati jasan koncept o tome zašto predaju historiju. Nastavnici na Kosovu sada dobijaju priliku da uče o upotrebi slojevitog pristupa, tako da postoji nada da će predavanje postati otvorenije i uključivati različite perspektive. Njima je potrebna posebna obuka kako bi im pomogla pri razvijanju ovih vještina.

B.P: Shkelzen, Vi ste maloprije spomenuli „šutnju o albansko-srpskoj saradnji“ kao odliku pristupa suočavanja s prošlošću u udžbenicima. Na šta mislite kada to kažete? Možete li nam dati određene primjere ovakvih vidova saradnje?

Shkelzen: Niti u jednom udžbeniku na Kosovu i u Srbiji se ne spominju sastanci, sporazumi i saradnja političkih i vojnih predstavnika Albanije i Srbije. Naprimjer, nigdje se ne spominju:     

– saradnja između nekih od najznačajnijih vođa albanskog ustanka (1912) i srpskih predstavnika u Prištini, od kojih su dobili oružje za borbu protiv Osmanskog carstva;

– sastanak vođe albanskog pokreta Kaçaka za ostanak u Jugoslaviji (nakon Prvog svjetskog rata) s lokalnim srpskim vlastima u cilju nesmetanog života, pod uslovom da njegov pokret bude ograničen na samo tri sela, te kasniji sastanak s višim srpskim zvaničnicima, tokom kojeg je za Kosovo tražio pravo na samoupravu;

– saradnja između Pravnog društva za odbranu islama (nakon Prvog svjetskog rata), koje je zastupalo Albance u Parlamentu Srbije, i dvije glavne srpske političke stranke u Jugoslaviji, koja je išla tako daleko da su ove političke stranke ponekad čak dijelile istu izbornu listu;

– bliska saradnja albanskih komunista na Kosovu (tokom i nakon Drugog svjetskog rata) sa srpskim/jugoslavenskim komunistima;

– sporazum između vođa mirnog otpora među Albancima na Kosovu (1996) i predsjednika Srbije o otvaranju školskih i univerzitetskih zgrada za Albance na Kosovu, a kasnije i sastanci između njih u cilju pronalaska mirnog rješenja za pitanje Kosova (1998).

Ja se nadam da će udžbenici na Kosovu i u Srbiji u budućnosti spominjati ove sastanke, sporazume i saradnju političkih i vojnih predstavnika Albanaca i Srba.

B.P: Historičari obično nerado daju predviđanja, ali možda možete napraviti izuzetak: Da li će udžbenici na Kosovu i u Srbiji u budućnosti sadržavati više perspektiva o događajima iz kosovsko-srpske historije nego što je to trenutno slučaj?

Joanna: Mi smo zabrinuti zbog jednostranog historijskog narativa na Kosovu i u Srbiji koji ne omogućava učenicima da ga tumače ili propituju. Ipak, postoji sve veći pritisak, i u zemlji i na međunarodnom planu, kako bi obrazovni sistem promijenio ovaj pristup.

Tokom našeg sastanka s različitim grupama nastavnika postalo je jasno da postoji spremnost učesnika da raspravljaju o pitanju slojevitog pristupa podučavanju historiji. Nastavnici vide utjecaj opasnosti jednostranog pristupa, ali smatraju da političari ograničavaju njihovu ulogu.

Ministarstvo obrazovanja uvodi obuku Euroclio za nastavnike i izmjene nastavnog plana i programa. To uključuje slojevito podučavanje za 6. i 7. razrede. Ja sam stoga optimističnija s obzirom na to da su to procesi predavanja historije kroz koje su prošle sve evropske zemlje od 1970-ih. Također smatram da društveni mediji koji daju cijeli niz drugih historijskih izvora, kako dobrih tako i loših, također stvaraju pritisak za promjene.

B.P: Tokom svog projekta ste također organizirali diskusije sa članom Poljsko-njemačke komisije za izradu udžbenika, za koje je postojao veliki interes – šta mislite, da li je uopće realistično razmišljati o tome da će jednoga dana postojati i zajednički kosovsko-srpski udžbenik?

Joanna: Bilo bi odlično imati zajednički kosovsko-srpski udžbenik u budućnosti, kao što postoje zajednički poljsko-njemački udžbenici, ali to će zahtijevati određeno vrijeme. Međutim, trenutno se obje strane trebaju fokusirati na to da svojim učenicima i studentima pružaju nepristrane slojevite narative iz različitih izvora i pristup izvorima drugih svjedoka i učesnika u njihovoj zajedničkoj historiji.

Hvala najljepša oboma za uvid u vaš projekt!

Joanna Hanson je historičarka i izvršna direktorica kosovske nevladine organizacije New Perspektiva.

Shkelzen Gashi radi kao nezavisni istraživač za različite nevladine organizacije. Magistar je demokratije i ljudskih prava, a titulu je stekao na zajedničkom studijskom programu Univerziteta u Bolonji i Sarajevu. Stalno prati predstavljanje historije Kosova u udžbenicima historije na Kosovu, u Albaniji, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, a rezultate ovog istraživanja je objavio 2016. na tri jezika. Shkelzen je proveo određeno vrijeme na Institutu Georg Eckert u Braunschweigu, Njemačka, gdje je istraživao i učio o vještinama suočavanja s prošlošću u postkonfliktnim situacijama.