Balkanski Don Quijote

Oktobar 2016. godine Skupština Kantona Sarajevo donosi malo reći skandaloznu odluku i daje jednoj od osnovnih škola u Sarajevskoj općini Novi Grad ime OŠ “Mustafa Busuladžić”. Za one koji nisu upoznati sa likom i nedjelom navedenog, Mustafa Busuladžić je bio pisac i istaknuti pripadnik Ustaškog pokreta za vrijeme Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini. Busuladžić je u svom radu podržavao Ustaški pokret i isticao ideje nacionalsocijalizma, antisemitizma te uveliko zaostale stavove o pravima žena i ulozi žene u društvu. Koliko skandaloznu odluku je donijela Skupština Kantona Sarajevo svjedoči i to da je Izraelska ambasada u Tirani uputila protestnu notu, a Američka ambasada u Bosni i Hercegovina se oglasila izjavom da se u 21. vijeku u demokratskom društvu škole ne nazivaju po kontroverznim ličnostima, niti se ljudi s kojima se ne slažemo nazivaju “četnicima, ustašama ili balijama”. Postavlja se jedno pitanje, da li glavni grad jedne države koja je ponikla iz ideje antifašizma nema antifašista, sportista, uglednih kulturnih radnika, pa mora da daje imena svojim školama po ljudima čijih se ideja i djela čitav pošten svijet stidi?

Datum je 2.4. 2019. godine Dario Kordić kino klubu zagrebačkog studentskog doma ‘Stjepan Radić’ održava tribinu u kojoj sebe opisuje kao mučenika i nevinu žrtvu iako ga je Haški sud krajem februara 2001. godine proglasilo krivim i osudio ga pravomoćno na 25 godina zatvora. Kordić je osuđen na 25 godina zatvora za sljedeća kaznena djela: Protupravni napad na civile; protupravni napad na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih ustanova (kršenja zakona ili običaja ratovanja), hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje; protupravno zatvaranje civila (teška kršenja Ženevskih konvencija), progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubistvo; nehumana djela; zatvaranje (zločin protiv čovječnosti). Da li se pitamo zašto osoba osuđena za ratne zločine govori pred punom kino salom studentskog doma? Ne pitamo, izgleda da je ovakva pojava sasvim obična vijest za narod koji je navikao na, a u drugu ruku i prihvatio revizionizam.

Datum je 1.6. 2019. godine u Bileći se otkriva novi spomenik vođi Ravnogorskih Četnika i ratnom zločincu Draži Mihailoviću. Čovjek bi pomislio da smo se dogovorili prije 50 godina da je Čiča Draža persona koja nije igrala svjetlu ulogu u Drugom svjetskom ratu i da podizanje spomenika njemu u čast jeste anticivilizacijski čin. Čovjek bi pomislio ali izgleda da nije tako.

Uz sve ove datume i nekolicinu drugih u utorak 5. novembra, u Svečanoj sali Doma Vojske u Beogradu održana je promocija knjige “Tuzlanska kapija- režirana tragedija” Ilije Brankovića. Kojoj je i prisustvovao Novak Đukić. Novak Đukić je presudom Suda Bosne i Hercegovine od 12. juna 2009. godine osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173 Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Da stvar bude još gora sama promocija knjige je organizirana od strane Ministarstva Odbrane Srbije. Još jedan od dokaza koliko duboko revizionistička politika ima utjecaja na vlasti u Srbiji.

Ovim činom urušava se rad srbijanskih omladinskih aktivista koji svake godine obilježavaju datum stradanja tuzlanske mladosti. Umjesto da vlasti podrže njihove napore u približavanju ovog ratnog zločina srpskoj javnosti, oni ovim činom njih ponovo stavljaju na marginu društva izolirajući ih kao izuzetak i neprirodnu društvenu pojavu.

Kako da se mirovni aktivista na brdovitom Balkanu osjeća osim kao Don Quijote 21. vijeka. Kako i zašto? Usred svih napora, programa uličnih akcija i koomemoracija njihov rad se konstantno urušava i potkopava. Revizionizam kao nacionalna ideologija vlada u svakoj od bivših republika socijalističke Jugoslavije.

Studentski aktivisti su prekinuli predavanje Kordiću, tuzlanska mladost se okupila pred kapijom s jednom porukom da još postoje ljudi koji su spremni da uđu u koštac sa revizionizmom i kažu odlučno NE, odluka o imenovanju škole po fašisti je povučena, aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava iz godine u godinu u fokus stavljaju ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, među kojima je i najveća javna tajna glavnog nam grada, zločin na Kazanima, a u organizaciji Centra za nenasilnu akciju komemoracijama zločina počinjenih na sve tri strane, prisustvuju ratni veterani Armije BiH, HVO, HV-a, JNA, VJ i VRS-a.

Svojim radom iako svjesni da staju na liniju u borbi protiv vjetrenjača mirovni aktivisti sa Balkana nastavljaju da osvjetljuju obraz regiona u očima svijeta.

Možda jesmo Don Quijoti ali nećemo nestati i prestati…

Muhamed Tucaković – Apsolvent studija Međunarodnih odnosa i diplomatije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevo, dugogodišnji aktivista Inicijative mladih za ljudska prava sa kojom je od 2014. godine učestvovao na velikom broju programa, a od 2018. postaje programski asistent.  Jedan je od osnivača neformalne omladinske grupe Treća Smjena iz Stoca koja se istaknula kulturnim djelovanjem u ovom gradu. Kao svoja zanimanja ističe tranzicijsku pravdu, suočavanje sa prošlošću i jačanje omladinskog aktivizma.