Pojam „tranzicijska pravda“ na prvi pogled može sugerisati specifičan vid pravde koji se razlikuje od klasičnih pravosudnih procesa. U suštini, radi se o širokom skupu aktivnosti koje se sprovode u društvima u tranziciji s ciljem uspostavljanja pravde, vladavine prava i pomirenja. Ova disciplina prvenstveno se bavi potrebom društava da se suoče sa svojom kriminalnom prošlošću kako bi izgradila temelje za pravedniju budućnost.

Pravna doktrina nalaže da države imaju obavezu da štite prava svojih građana. Ukoliko se ta prava naruše, država je odgovorna da preduzme sve potrebne mjere kako bi se utvrdile činjenice o počinjenim zločinima, procesuirali i kaznili odgovorni, te da obezbijedi reparacije za žrtve i sprovede reforme koje će spriječiti ponavljanje sličnih događaja. Suština tranzicijske pravde leži u stavljanju žrtava u centar procesa, pri čemu sudski i vansudski mehanizmi postaju alati za suočavanje društva s prošlošću.

Međutim, pored pravnih i političkih reformi, važno je prepoznati i adresirati posljedice rata po mentalno zdravlje građana. Ovo je često zanemaren aspekt tranzicijskih procesa iako igra ključnu ulogu u izgradnji otpornog i zdravog društva.

Mentalno zdravlje u kontekstu rata i postkonfliktnog društva

Rat u Bosni i Hercegovini ostavio je duboke psihološke posljedice na čitavu populaciju. Preživjeli ratnih zločina, poput silovanja, mučenja, raseljenih lica i porodice nestalih, nose teret kolektivne i individualne traume.[1] Najčešće posljedice uključuju:

• Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP): Stalno proživljavanje trauma kroz noćne more, flashbackove i hronični stres. Studije pokazuju da ratna trauma dovodi do dugotrajnih posljedica na psihu djece – što je konflikt duži to su i simptomi ozbiljniji.[2]
• Depresiju: Osjećaj bespomoćnosti i gubitka smisla.
• Anksioznost: Stalni osjećaj straha i nesigurnosti.
• Kolektivne traume: Zajednički osjećaj gubitka i patnje unutar zajednica.[3]

Nedovoljna institucionalna podrška, stigma povezana s mentalnim zdravljem i ograničen pristup specijalizovanim uslugama dodatno komplikuju proces oporavka.

Veza između tranzicijske pravde i mentalnog zdravlja

Tranzicijska pravda ima potencijal da direktno utiče na mentalno zdravlje preživjelih i društva u cjelini. Procesi utvrđivanja istine, kažnjavanje počinilaca i pružanje reparacija mogu djelovati kao osnova za emocionalni i psihološki oporavak. Prepoznavanje patnje žrtava nije samo pravna već i moralna obaveza društva.

S druge strane, neuspjeh u ostvarivanju pravde može produbiti osjećaj bespomoćnosti, ljutnje i ponovne traumatizacije. U Bosni i Hercegovini pitanje nestalih osoba ostaje jedan od najvećih izvora trajne psihološke boli za hiljade porodica. Sporo procesuiranje ratnih zločina i nedostatak institucionalne podrške dodatno otežavaju njihov oporavak.

Psihosocijalni rad u praksi

Psihosocijalni rad predstavlja ključni dio oporavka preživjelih i rehabilitacije postkonfliktnog društva. Ovaj pristup obuhvata niz intervencija koje prepoznaju da je trauma rata multidimenzionalan problem koji zahtijeva dugoročni rad na više nivoa:

1. Individualna terapija: Fokus na specifične potrebe preživjelih, uključujući psihološku podršku kroz terapije kao što su kognitivno-bihevioralna terapija (KBT), terapija fokusirana na traumu (TF-CBT) i EMDR (desenzitizacija i reprocesiranje pokretima oka).
2. Grupne terapije: Omogućavaju preživjelima da podijele iskustva, pruže podršku jedni drugima i izgrade osjećaj zajedništva. Grupe za samopomoć posebno su korisne za žene koje su preživjele ratno seksualno nasilje.
3. Rad sa zajednicom: Edukacija i senzibilizacija zajednica o posljedicama traume. Organizacija radionica i javnih kampanja može pomoći u smanjenju stigmatizacije i izgradnji okruženja koje pruža podršku.
4. Makronivo: Na nivou društva, integracija programa za mentalno zdravlje u sistem zdravstvene zaštite i pravosudne procese ključna je za dugoročni uspjeh.[4]

Preporuke za poboljšanje

Da bi se tranzicijska pravda i mentalno zdravlje efikasno integrisali u postkonfliktno društvo, potrebno je sprovesti niz konkretnih mjera:

• Poboljšanje pristupa uslugama mentalnog zdravlja: Osnivanje centara za psihološku podršku koji su specijalizovani za rad sa traumom.
• Edukacija stručnjaka: Obuka terapeuta, socijalnih radnika i pravnika o specifičnostima rada sa traumatizovanim osobama.
• Smanjenje stigme: Kroz javne kampanje i edukativne programe podizati svijest o važnosti mentalnog zdravlja.
• Brže procesuiranje zločina: Efikasniji rad pravosudnih organa može doprinijeti osjećaju pravde i olakšati emocionalni oporavak.
• Reparacije: Materijalna i simbolična podrška žrtvama mora biti prioritet, uključujući finansijsku pomoć, zdravstvenu zaštitu i obrazovne programe.
• Uključivanje zajednica: Kreiranje inicijativa koje će podstaći dijalog, pomirenje i izgradnju povjerenja među grupama.

 

Zaključak

Tranzicijska pravda i mentalno zdravlje nerazdvojno su povezani u procesima postkonfliktnog oporavka. Iako pravni mehanizmi imaju ključnu ulogu u uspostavljanju odgovornosti i reparacija, istinski oporavak društva zahtijeva i sveobuhvatan pristup mentalnom zdravlju,  integraciju psihosocijalnih intervencija, edukaciju i sistemsku podršku, na osnovu kojih je  moguće izgraditi temelje za pomirenje i zdravije društvo.

U našoj zemlji nekoliko organizacija i institucija posvećeno je radu na ovim pitanjima:

1. Medica Zenica: Ova organizacija pruža podršku ženama i djeci koji su preživjeli ratne traume, uključujući seksualno nasilje. Njihove aktivnosti obuhvataju psihosocijalnu podršku, individualne i grupne terapije, kao i pravnu pomoć.
2. Centri za mentalno zdravlje: U okviru javnog zdravstvenog sistema širom BiH djeluju centri za mentalno zdravlje, koji pružaju psihološku podršku i tretman preživjelima rata. Ovi centri ključni su za dostupnost usluga mentalnog zdravlja u zajednicama.
3. TRIAL International BiH: Ova organizacija radi na pružanju pravne pomoći preživjelima ratnih zločina i zagovaranju reparacija. Kroz saradnju s psiholozima pružaju i psihosocijalnu podršku kao dio cjelokupnog procesa tranzicijske pravde.
4. Udruženje Vive Žene: Ovo udruženje pruža holistički pristup oporavku kombinujući psihološku podršku sa pravnim savjetovanjem i edukacijom zajednica o traumama. Njihovi programi obuhvataju rad s porodicama nestalih, povratnicima i žrtvama torture.
5. Udruženje za podršku ratnim veteranima, porodicama i žrtvama rata u BiH „Pravi požar“ radi s mladima, veteranima, ženama i drugim kategorijama stanovništva koji su na neki način žrtve ili imaju posljedice iz rata. „Pravi požar“ okuplja ratne veterane svih triju zaraćenih vojski te kroz konstruktivnu upotrebu veteranskog iskustva, odnosno kroz razgovor veterana i mladih širom BiH, radi na stvaranju prostora za dijalog, razumijevanje i pomirenje među mladima.

Ove organizacije i institucije samo su neki od mnogih subjekata koji aktivno rade na pitanjima tranzicijske pravde i mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini. Mnoge druge nevladine organizacije, međunarodne institucije, lokalne inicijative i pojedinci takođe doprinose ovom procesu. Na primjer, različite lokalne organizacije u zajednicama širom zemlje nude specifične programe podrške, dok međunarodne agencije, poput UNDP-a i UNICEF-a, podržavaju projekte koji se bave traumom, pomirenjem i osnaživanjem zajednica. Takođe, akademske institucije i istraživački centri uključeni su u proučavanje i implementaciju politika koje kombinuju pristupe tranzicijske pravde i mentalnog zdravlja.

Svi ovi napori zajedno čine važan dio šire mreže podrške koja je potrebna za istinski oporavak i pomirenje u postkonfliktnom društvu. Svaka organizacija doprinosi na svoj način, bilo kroz direktnu pomoć preživjelima, edukaciju zajednica, pravno zagovaranje, ili kreiranje politika koje integrišu mentalno zdravlje i pravdu u širu društvenu strukturu.

Na kraju, vrijeme je da shvatimo da odlazak psihijatru, psihoterapeutu nije sramota, da nije sramota da liječimo sebe, svoje boli. Vrijeme je da shvatimo da učešće u mirovnim aktivnostima ne predstavlja čin izdaje svoje nacije, već čin borbe za boljeg sebe i bolje sutra. Ovo nisu tamo neki ljudi, ovo smo mi, ovo je naše društvo.

Mirjana Trifković više od deset godina radi na projektima i programima koji imaju za cilj suočavanja sa prošlošću i izgradnju mira, sa fokusom na mirovnu edukaciju mladih i rad sa udruženjima žrtava rata u Bosni i Hercegovini. Radila je u Sudu Bosne i Hercegovine kao stručna saradnica u Odjelu za ratne zločine, a završila je Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Trenerica je za izgradnju mira i edukantica geštalt edukacije za psihoterapiju i edukacije za traumu – savjetnika. Trenutno je angažovana kao konsultantica međunarodnih organizacija koje rade na polju tranzicijske pravde, suočavanja sa prošlošću i izgradnje mira u Bosni i Hercegovini.

---

[1]  http://www.mpr.gov.ba/aktuelnosti/propisi/konsultacije/strategija%20tp%20-%20bosanski%20jezik%20fin%20doc.pdf

[2] https://warchildhood.org/ba/uticaj-rata-na-mentalno-zdravlje-djece/  

[3] https://www.rtvbn.com/355290/BiH-u-kandzama-PTSP-a–posledice

[4] http://www.mpr.gov.ba/aktuelnosti/propisi/konsultacije/strategija%20tp%20-%20bosanski%20jezik%20fin%20doc.pdf

https://fmoh.gov.ba/uploads/file_manager/c4e63cb69f9c18556bc321b0eca0e67b3cb0f333.pdf