Kada sam dobio pozivnicu da učestvujem u ovom programu[1], nisam imao pojma u šta sam se upuštao. Sada na kraju sedmog dana mogu sve sažeti slijedećom mišlju: bez riječi sam!
Tokom ovih sedam dana bili smo izloženi velikoj količini različitih informacija u vezi rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995, kao i Drugim svjetskim ratom u bivšoj Jugoslaviji. Program je u najmanju ruku bio komplikovan, ali na kraju je bio zanimljiv i imali smo priliku da čujemo priče od grupe ljudi koji su svi imali jednu zajedničku stvar: ono što ih je spojilo je utjecaj rata u nekom obliku.
Utjecaj je prikazan kroz traumu, koja se nažalost manifestuje u raznim oblicima. Najčešće efekat je “post traumatski stresni poremećaj ili PTSP. Ovaj poremećaj se može ispoljiti u par različitih svakodnevnih situacija. Najuobičajeniji primjer PTSP-a na svijetu su glasne eksplozije koje dolaze iz vatrometa ili petardi. Međutim, u Bosni i Hercegovini je najčešće okidač imati bilo kakav kontakt sa ljudima koji su različitih etničkih pripadnosti ili koji imaju različita vjerska uvjerenja.
Jedini način da krenemo naprijed je da komuniciramo sa drugim ljudima o ratu, ljudima koji su bili na “drugoj” strani. Kada se počne komunicirati i vidjeti drugu stranu priče, tek tada se može početi shvaćati i shvatiti što se zapravo dogodilo.
[1] Mirovni kamp “Demokratija i ljudska prava u Bosni i Hercegovini: Prijedor 3 decenije od početka rata” u organizaciji udruženja Most Mira a u partnerstvu sa forumZFD, održao se u Kozarcu u periodu od 11. do 18.8.2022. godine za učesnike i učesnice od 18 do 30 godina starosti iz različitih gradova Bosne i Hercegovine (Kozarac, Prnjavor, Donji Vakuf, Bugojno, Foča i Sarajevo). Program mirovng kampa ponudio je jedinstven pogled na Bosnu i Hercegovinu, njenu politiku, kulturu, mlade ljude i njihovu ulogu u izgradnji mira. Ovaj tekst predstavlja osvrt jednog od učesnika kampa i doživljaj istog.
