Piše: Edvin Kanka Ćudić
Sve neprilike u kojima se nalazi postratno bosansko društvo započinju od nesuočavanja s prošlošću. Duboka podijeljenost zajednice u političkom i administrativnom pogledu pogoduje zvaničnicima da kroz politiku, medije, ali i obrazovanje usložnjavaju proces konfrontiranja s ratnim zločinima. Pritom videći taj proces kao prijetnju etnopolitičkom sistemu raspolaganja moći.
Nejednak pristup žrtvama ratnih zločina iz devedesetih očituje se kroz neistovjetan odnos prema svim oštećenim. Između ostalog, kroz diskriminaciju, zlostavljanje i izloženost povratnika nesigurnosti u zajednici. Međutim, i u nepriznavanju patnji preživjelih u ratu. Kao i u obilježavanju mjesta koja bi trebala svjedočiti o počinjenim zločinima.
U Zagrebu je 2019. došlo do restrukturiranja Inicijative za REKOM. Jer u trenutnim političkim prilikama „u Hrvatskoj nema podrške za osnivanje REKOM-a“. Formiranje međuvladine komisije i pomirenje „više nisu prioriteti politike bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH“, navela je Koalicija za REKOM. Republika Srpska kao preduvjet za utvrđivanje činjenica ne uzima u obzir presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, a „Slovenija smatra da u toj zemlji nema ratnih žrtava te nema osnova da učestvuje u popisu ratnih žrtava“. REKOM mreža pomirenja je zbog toga uzela u obavezu uraditi ono što je trebao biti zadatak zemalja sljednica nekadašnje Titove države. Izradu popisa žrtava nastalih usljed jugoslavenskih ratova.[1]
Devetnaesti juni Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je Danom borbe protiv seksualnog nasilja u sukobu. Želja je skrenuti pažnju i odati počast žrtvama, ali i onima koji se bore za iskorjenjivanje tih zločina. U gradovima simbolima silovanja u Bosni i Hercegovini ne postoje spomen-ploče koje bi svjedočile da je nemali broj objekata korišten u svrhu protupravnog zatvaranja civila. Između ostalih, fiskulturna dvorana Partizan u Foči. Premda i hotel Vilina vlas u gradu mladosti nobelovca Ive Andrića.[2]
U hotelu u Višegradskoj banji muškarci su mučeni i ubijani. Žene su višestruko silovane.[3] Iako je poznato šta su pripadnici Vojske Republike Srpske činili u Vilinoj vlasi, sve postane strašnije kada se strana turistkinja zatekne u navedenom lječilištu. Ne znajući da su upravo u tim sobama žene mjesecima zlostavljane. Australka Kym Vercoe osjetila se prevarenom.[4]
Da komemoriranje civilnih žrtava rata nije u fokusu lokalnih vlasti pokazuje i činjenica da su porodice ubijenih Hajrudina Muzurovića i Huseina Krše, koje je 7. maja 1992. na ulazu u Zanatski centar u Brčkom upucao Goran Jelisić, a sve to snimio Bojan Stojanović, tek 2024. prvi put na godišnjicu zločina položile cvijeće na mjestu ubistva. Iako je to bila dužnost brčanskih vlasti, inicijativa je potekla od nevladinog sektora. Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) dva puta je uputilo inicijativu institucijama Distrikta za obilježavanje ovog mjesta spomen-pločom, no odgovora još uvijek nema.[5]
U Prijedoru nije podignut spomenik ubijenoj djeci rata, dok spomenik na Kazanima pokraj Sarajeva svojim tekstom ne nudi kontekst zločina počinjenih na tom lokalitetu. Godine 2022. pokrenuta je inicijativa za postavljanje spomen-ploče na groblju Sveti Josip u općini Centar. Na mjestu reekshumacije ubijenih na lokacijama Kazani, Gaj i Grm Maline. Inicijativu je u sarajevskoj gradskoj skupštini 2023. podržalo šesnaest vijećnika.[6] Međutim, u javnoj raspravi je poništena. Sljedeće godine zahtjev je dobio podršku trinaest zastupnika. A bilo je neophodno šesnaest.[7]
U Beogradu je novembra 2024. Fond za humanitarno pravo organizovao regionalnu konferenciju „Procesuiranje ratnih zločina u zemljama bivše Jugoslavije — dvadesetogodišnji pregled“. Diskutovali su najveći poznavatelji tranzicijske pravde regiona, ukazujući na to da više nego ikada prije imamo potrebu govoriti o zločinima. Nenad Golčevski, izvršni direktor spomenute fondacije, rekao je da su mu predstavnici međunarodnih organizacija kazali da bi takav događaj trebalo organizovati svake godine. Nažalost, u posljednjoj deceniji ovakvih poduhvata nije bilo.
Međutim, važan je poduhvat visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Valentina Inzka čijom su odlukom nametnute dopune Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine o tome da će, ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati ratni zločin, zločin protiv čovječnosti i genocid, biti kažnjen kaznom zatvora. Predstavlja to pozitivan pomak u suočavanju s prošlošću.[8] Također, osuđenici za ratne zločine više nisu u mogućnosti kandidovati se na izborima niti obavljati javne funkcije.[9]
Da je bilo napretka, ali uz pomoć međunarodne zajednice, pokazuje i Rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija donesena 2024. kojom je negiranje zločina i veličanje ratnih zločinaca srebreničkog genocida postalo anticivilizacijski čin. Zemljama članicama najveće svjetske organizacije preporučeno je obilježavanje godišnjice.[10] Tu je i uspostavljanje registra ratnih zločinaca u Bosni i Hercegovini, odnosno upisivanje osuđenika u domaće krivične evidencije.[11] Kao prepreku suočavanju s prošlošću navodi se da zakon omogućava osuđenicima za ratne zločine čije su sankcije niže od godinu dana da novčanim plaćanjem zaobiđu služenje kazne u zatvoru.[12]
Djeca rođena kao posljedica silovanja u ratu dobila su status civilnih žrtava rata u Brčko distriktu BiH[13] i Federaciji BiH.[14] Brčko je bilo prvo u Bosni i Hercegovini i Evropi koje je priznalo status žrtve ovim osobama.[15] Ali trebat će još vremena dok s „mrtvog slova na papiru“ zažive u takoreći trećem entitetu domovine Meše Selimovića.
Događaji s kojima se društvo nosi u procesu suočavanja sa zločinima nešto su čime se ne dobijaju politički poeni. Put je težak, trnovit i s puno tabua. Imalo bi se tim povodom navesti još puno primjera. Dobrih i loših. Ali to nije svrha. Koliko brzo budemo koračali ka suočavanju s prošlošću i izgradnji demokratskog društva može služiti budućim generacijama da im težinu našeg tereta umanjimo. Da ih našim djelima ohrabrujemo. S teškim se pitanjima treba boriti. Ići im ususret. A ne gurati ih pod tepih. Upravo zato da se oni s time ne bi nevoljno nosili, kao što to čine naši savremenici.
Edvin Kanka Ćudić, bosanski je aktivista za ljudska prava. Najpoznatiji kao lider Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK), organizacije koja se bori za ljudska prava i pomirenje u bivšoj Jugoslaviji.
[1] Udruženje Mreža za izgradnju mira. 2019. „Koalicija za REKOM preuzima brigu za izradu regionalnog popisa žrtava u vezi s ratovima devedesetih na području bivše Jugoslavije“. Mreža mira. https://www.mreza-mira.net/vijesti/razno/koalicija-za-rekom-preuzima-brigu-za-izradu-regionalnog-popisa-zrtava/ (pristup: 8. 12. 2024)
[2] Bešić, Adnan. 2024 „U Foči obilježen Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja nad ženama u ratu“. Anadolija. https://www.aa.com.tr/ba/balkan/u-fo%C4%8Di-obilje%C5%BEen-me%C4%91unarodni-dan-borbe-protiv-seksualnog-nasilja-nad-%C5%BEenama-u-ratu/3253491 (pristup: 8. 12. 2024)
[3] I. Č. 2020. „Pokrenuta peticija da se višegradski hotel strave ukloni s Googlea“. Klix. https://www.klix.ba/vijesti/bih/pokrenuta-peticija-da-se-visegradski-hotel-strave-ukloni-s-googlea/200703023 (pristup: 8. 12. 2024)
[4] Radio Sarajevo. 2018. „Priča o hotelu Vilina vlas: Višegrad u borbi da zataška ratne zločine“. Radio Sarajevo. https://radiosarajevo.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/visegrad-se-uporno-bori-da-maksimalno-negira-ratne-zlocine-i-silovanja/292509#google_vignette (pristup: 8. 12. 2024)
[5] Begić, Jasmin. 2024. „Vlasti u Brčko distriktu ignorišu inicijativu za spomenik ubijenim civilima“. Detektor. https://detektor.ba/2024/05/06/vlasti-u-brcko-distriktu-ignorisu-incijativu-za-spomenik-ubijenim-civilima/ (pristup: 8. 12. 2024)
[6] S. M. 2023. „Cacine žrtve zaslužuju spomenik u Sarajevu“. O kanal. https://okanal.oslobodjenje.ba/okanal/vijesti/cacine-zrtve-zasluzuju-spomenik-u-sarajevu-902069 (pristup: 8. 12. 2024)
[7] Jerković, Matea. 2024. „Sarajevo se ne suočava sa prošlošću: Ništa od spomen-obilježja na groblju Sveti Josip“. Oslobođenje. https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/sarajevo-se-ne-suocava-sa-prosloscu-nista-od-spomen-obiljezja-na-groblju-sveti-josip-989492 (pristup: 8. 12. 2024)
[8] OHR. 2021. „Visoki predstavnik Valentin Inzko uveo je danas dopunu Kaznenoga zakona BiH“. OHR. https://www.ohr.int/visoki-predstavnik-valentin-inzko-uveo-je-danas-dopunu-kaznenoga-zakona-bih/ (pristup: 6. 12. 2024)
[9] OHR. 2024. „Odluka kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine“. OHR. https://www.ohr.int/decision-enacting-the-law-on-amendments-to-the-election-law-of-bosnia-and-herzegovina-17/ (pristup: 10. 12. 2024)
[10] N1 BiH. 2024. „Generalna skupština UN-a usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici“. N1 info. https://n1info.ba/vijesti/generalna-skupstina-un-a-usvojila-rezoluciju-o-genocidu-u-srebrenici/ (pristup: 9. 12. 2024)
[11] Zvijerac, Predrag. 2024. „Momčilo Krajišnik i formalno ratni zločinac u BiH, ali Ratko Mladić nije“. Radio Slobodna Evropa https://www.slobodnaevropa.org/a/karadzic-mladic-krajisnik-ratni-zlocini-bih-krivicna-evidencija/33197642.html (pristup: 6. 12. 2024)
[12] Aljović, Armin. 2023. „Osuđeni za ratne zločine u BiH otkupljuju kazne i izlaze na slobodu“. Al Jazeera Balkans. https://balkans.aljazeera.net/teme/2023/2/12/akivisti-traze-da-bih-ukine-mogucnost-otkupa-kazne-zatvora-u-slucaju-ratnih-zlocina (pristup: 10. 12. 2024)
[13] Kešmer, Meliha. 2022. „Djeca rođena nakon silovanja priznata u Brčkom, ali ne i ostatku BiH“. Radio Slobodna Evropa. https://www.slobodnaevropa.org/a/silovanje-rat-ratno-silovanje-ajna-jusic-brcko-zakon/31948587.html (pristup: 6. 12. 2024)
[14] Al Jazeera Balkans. 2024. „Djeca rođena nakon zločina silovanja dobila prava 30 godina od rata u BiH“. Al Jazeera Balkans. https://balkans.aljazeera.net/news/balkan/2024/5/2/bih-prva-u-svijetu-priznala-status-zrtve-djeci-rodjenoj-iz-zlocina-ratnog-silovanja (pristup: 6. 12. 2024)
[15] Balihodžić, Melika. 2022. „Osim priznanja u BD, djeca rođena zbog ratnog silovanja nisu dobila ništa“. N1 info. https://n1info.ba/vijesti/osim-priznanja-u-bd-djeca-rodjena-zbog-ratnog-silovanja-nisu-dobila-nista/ (pristup: 7. 12. 2024)
