Piše: Miljan Kovač

Svjedoci smo da vodeće političke strukture u Bosni i Hercegovini koriste (zloupotrebljavaju) teme iz prošlosti, uključujući i ratne zločine i genocid za međusobno optuživanje i podizanje tenzija u javnosti, koja se nije dovoljno suočila s prošlosti. Ciljeve takvog ponašanja lako je naslutiti – skretanje fokusa s nekih drugih tema i zbijanje etničkih redova u glasačkoj mašineriji oko samoproglašenih nacionalnih vođa.

Takva opasna retorika najizraženija je u vrijeme obilježavanja praznika – datuma iz prošlosti oko kojih u ovoj državi ni tri decenije nakon uspostavljanja dejtonskog poretka nema saglasnosti. Dogovora nema upravo među političkim elitama, koje ne mogu (čitaj: ne žele) da se dogovore oko državnih praznika koji bi se podjednako slavili širom zemlje. I koji ne bi izazivali nove podjele, već izražavali zajedništvo i toleranciju među građanima Bosne i Hercegovine.

Ono što ovih dana podnosi Franjo Šarčević, urednik portala “Prometej”, nije ništa drugo nego posljedica takvog političkog licemjerja.

Na Šarčevića se svalila salva uvreda, prijetnji, online nasilja, jer se usudio iznijeti stav o načinu i narativu obilježavanja 1. marta kao Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Njegova još veća “krivica”, ona preko koje mu rulja online nasilnika nije mogla preći jeste to što je kritikovao fotografisanje sarajevske gradonačelnice Benjamine Karić s djetetom obučenim u vojnu uniformu sa zelenom beretkom na glavi. Očitom ili nesmotrenom zloupotrebom djeteta, Karićeva je valjda željela da čestita praznik, koji istini za volju ne proslavljaju svi u Bosni i Hercegovini.

Iskazivanjem svog stava Šarčević se našao u situaciji da ozbiljno razmisli da napusti istu tu državu koju gradonačelnica na ovakav način afirmiše.

I ko je od političara ozbiljno stao na stranu novinara izloženog javnom linču? Slovom i brojem: Niko!

Ni gradonačelnica koja je svojim postupkom izazvala reakcije i javni linč, zbog koga je ovom čovjeku ugrožena bezbjednost.

S obzirom da su najsporniji praznici kojim se obilježavaju značajni datumi iz prošlosti, ovaj problem je zapravo recidiv neadekvatnog sagledavanja te prošlosti. Zato se na meti samoproklamovanih patriota (naročito onih online) najviše u vrijeme praznika izlijeva najveća količina mržnje prema onima koji se usude iznijeti stav drugačiji od poželjnog u određenom dijelu zemlje. Svjedoci smo toga i 21. i  25. novembra, a da ne govorimo tek u vrijeme proslave neustavnog Dana Republike Srpske 9. januara.

Svjedoci smo zapravo da su svi ti datumi obilježeni oštrim prepucavanjem među političarima. Tako 21. novembar koji se u RS obilježava kao Dan uspostave Dejtonskog sporazuma, u FBIH se zvanično ne proslavlja, i u tom dijelu BiH je neradni dan. Obrnuta je situacija sa 25. novembrom, Danom državnosti BiH, koji je u Federaciji BiH praznik i neradni dan, dok se u drugom bh. entitetu zvanično ne obilježava i uobičajeni je radni dan.

Međutim, za razliku od novinara koji se samo usudio iznijeti svoj stav o proslavi jednog praznika i njegovoj simbolici, političari se zbog svojih izjava ne osjećaju ugroženim i ne razmišljaju da napuste zemlju. Zašto bi, njima je uostalom ovdje najbolje.

Stav Milorada Dodika o obilježavanju Prvog marta i ove godine je bio među najoštrijim.

“Siguran sam da je FBiH jedina na svijetu koja slavi smrt, ubijanje, paljenje srpske zastave i to na svadbenom veselju ugledne sarajevske svešteničke porodice. Još tužnije je da ubicama i onima koji slave zvjersko ubistvo srpskog svata 1. mart čestitaju diplomate zapadnih ambasada koje nama, srpskom narodu, drže predavanja o ljudskim pravima i demokratiji”, rekao je Dodik. (https://mondo.ba/Info/Politika/a1281829/Dodik-dan-nezavisnosti-1-mart.html)

Slične izjave dali su i  ministar bezbjednosti Bosne i Hercegovine Nenad Nešić (https://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=546463) , ali i ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac. (https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_dana/kosarac-prvi-mart-falsifikat-a-ne-praznik/511389)

To osim javnog prepucavanja među političarima nije izazvalo ozbiljne konsekvence u njihovim međusobnim odnosima.  I dobro je što nije. Ali nije dobro zašto se uopšte odašilju poruke mržnje, koje neće podijeliti političare i ugroziti njihove interese, ali hoće građane ili preciznije njihove glasače.

S druge strane, mada se po uvredljivosti nije lako mjeriti s Dodikom, ni njegovi koalicioni partneri nisu imuni na zloupotrebu prošlosti u upotrebi retorike kojom se dižu tenzije.

Benjamina Karić, kao kadar upravo tih političkih opcija je samo jedna od onih kojima je prošlost drago političko oružje – od spomenika kralju Tvrtku do fotografisanja s djecom u ratnim uniformama.

Ipak, retorika koju je i ovaj put upotrijebio Milorad Dodik, predsjednik RS, umnogome prevazilazi sve oštre riječi koje se u BiH, nažalost, mogu čuti svaki put kada na dnevni red dođe pitanje neusaglašenih praznika. On je ove godine proslavu Prvog marta nazavao “slavljenjem smrti i ubijanja”.(https://www.rtv.rs/sr_lat/region/dodik-obelezavanje-1.-marta-pokazuje-paradoks-postojanja-bih_1520459.html) Reakcije, naravno, nisu izostale, ali se mora primijetiti da one, koje su dolazile od političara nisu bile oštre kao prethodnih godina.

Slična situacija je viđena i prilikom ovogodišnje proslave neustavnog Dana Republike Srpske, 9. januara.

Ono što je bilo primjetno je da su u oba slučaja oštrije reakcije dolazile od pojedinaca i udruženja, naročito onih koje baštine sjećanja na žrtve rata nego od političkih aktera.

Tako se ministar odbrane BiH Zukan Helez ove godine odlučio na konkretan potez – zbog proslave neustavnog praznika podnio je krivične prijave protiv Dodika i njegovih saradnika. Pravosuđe je na potezu – ne samo da procesuira ovaj slučaj nego da na taj način napravi i korak, kada će izazivanje međunacionalne netrpeljivosti i raspirivanje mržnje biti tretirano po sili zakona umjesto za političke (zlo)upotrebe. Što je svakako obećavajuće.

Ipak to i dalje ne skida odgovornost s političara koji snose najveću odgovornost za zloupotrebu prošlosti. Upravo su oni ti koji imaju i odgovornost i mogućnost da pokrenu procese suočavanja s prošlošću, ali na način koji će doprinijeti izgradnji trajnog mira. Dogovor oko praznika koji će većini biti prihvatljivi i koji će se slaviti na cijeloj teritoriji države bio bi veliki korak ka tom cilju.

Miljan Kovač, rođen 12.01.1977. u Mostaru. Studirao na filozofskom fakultetu u Banja Luci. Novinar od 1999. godine. Radio za više listova i portala. Novinar portala Impuls