SJEĆANJE NA ŽENE U RATU

Godine 1857. na osmi mart njujorške suradnice u industriji odjeće i tekstila izašle su da protestvuju. Nezadovoljne lošim uvjetima rada i niskim platama. Demonstracije na isti datum održavale su se i u narednim godinama. Pet decenija poslije, tačnije 1910. održana je prva međunarodna ženska konferencija u Kopenhagenu. Organizovala ju je Socijalistička Internacionala. Ustanovljen je Međunarodni dan žena. Na prijedlog njemačke aktivistkinje Clare Zetkin.[1]

Osmi mart se obilježava i u Bosni i Hercegovini. Prva proslava organizovana je 1913. U Sarajevu se na obilježavanju okupilo oko dvije hiljade žena.[2] Vremenom su se izborile za svoja prava. No, ne na stepenu ravnopravnosti na kojem bi trebala biti. Međutim, žene i dalje povijest hrabro pokušavaju kreirati u svoju korist. Stotinu godina kasnije, u našoj zemlji je osnovana Inicijativa Mir sa ženskim licem. Kao odgovor na isključenje žena iz zvanične kulture sjećanja i procesa tranzicione pravde.

„Mi uvijek imamo nove generacije i stalno učimo. Žene moraju znati otkud one tu, otkud im pravo glasa, šta mogu… Šta je to što žene u Bosni i Hercegovini mogu pokrenuti. Šta nam je zajedničko” – kaže Dubravka Kovačević, članica Inicijative Mir sa ženskim licem.[3]

Prema podacima Bosanske knjige mrtvih,[4] u ratu protiv Bosne i Hercegovine ubijena je 9.901 žena. Deset procenata od broja ubijenih u ratu. Dvadeset pet procenata je to civilnih žrtava rata. Ovi podaci rijetko se nalaze na spomenicima. Sjećanje na ubijene žene čuva se među članovima porodice ili bliskih prijatelja.[5]

Zagovaračice ženskih prava koje dolaze iz trinaest bosanskohercegovačkih nevladinih organizacija pokrenule su više akcija za memorijalizaciju. Jedna od njih je i obilježavanje Osmog decembra. Dana sjećanja na stradanje žena u ratu protiv Bosne i Hercegovine.

„Ono što se desilo tokom 1990-ih godina još uvijek nije dio naših arhiva ili udžbenika o historiji“, kaže koordinatorica Inicijative Radmila Žigić – „Još uvijek se nismo usaglasili kakva vrsta rata je to bila – neki smatraju da je to bio građanski rat, dok drugi smatraju da je to bila agresija na Bosnu i Hercegovinu od strane Srbije ili Hrvatske“.[6]

„Kuća mi je srušena do temelja, ali je ostao ključ“ – kaže Bratunčanka Rejha Avdić. Još uvijek čuva taj djelić svoga doma iz kojeg je protjerana 1992. – „Tu je i porodična fotografija koju je, ne znam kako, uspjela sačuvati rodica mog muža. Moj muž, kćerke Sejdefa i Sabina i ja…“[7]

Kao dio godišnje globalne kampanje Šesnaest dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja, Osmi decembar je prošle godine obilježen u dvanaest gradova. U Sarajevu, Banjoj Luci, Bijeljini, Modriči, Bihaću, Višegradu, Mostaru i Bosanskom Grahovu organizovane su ulične akcije. Prolaznicima su se dijelili propagandni materijali. U Prijedoru su aktivistice i aktivisti držali papire na kojima su bila ispisana imena i godine starosti ubijenih žena.[8] U Zenici je postavljena instalacija Dan sjećanja. Na bratunačkoj tržnici se razgovaralo sa građankama i građanima.[9] U tuzlanskoj biblioteci Derviš Sušić je prikazan film One umiru drugi put.[10]

Inicijative za proglašenje Osmog decembra zvaničnim Danom sjećanja na žene ubijene u ratu protiv Bosne i Hercegovine upućivane su u parlament u dva navrata. Bilo je to 2014. i 2016. godine. No, do sada nisu dobile odgovarajuću podršku.[11]

Kada bi dobile potporu u svome zalaganju, bilo bi to prelaženje bedema. Nevidljive granice nasilja koja dijeli građanke i građane na dva entiteta i tri etnije. Koja im daje ekskluzivno pravo da označavaju drugu stranu vječitim krivcem za svoju sadašnjost, a naročito prošlost.

„Kada dođete nakon prognanstva i vratite se svojoj kući i vidite da nije ništa ostalo, da nemate ništa. Ja sam vidjela te emocije. Ja sam zabilježila te emocije, koje sada nakon puno, puno godina dijelim s tim ljudima, vraćam im nadu i kažem: vidite, preživjeli ste!” – govori Danka Zelić iz Bosanskog Grahova i dodaje – “Bilo je teško, ali uspjeli ste! Ponovo ste sagradili svoj dom, vratili svoju obitelj, i nekako se sve to završilo sretno!“

Danom sjećanja na stradanje žena u ratu protiv Bosne i Hercegovine postepeno se briše priča o ratnim junacima iz naših naroda. Svi mitovi na ratne heroje postaju apsurdni. Jer na njihov pomen postaje nemoguće ne sjetiti se i njihovih žrtava. Žene su najvidljiviji dokaz ratnih zločina. Bile su žrtve i u vrijeme Clare Zetkin. Trebalo je napora, rada, volje, sredstava i saradnje. Ponajviše vjere da se nepravda učinjena njima ispravi. Zato vrijedi podržati ovu inicijativu koja ima za cilj, između ostalog, prikazati žene ne kao žrtve nego pokretače mirovnih procesa i rekonstrukcije naših zajednica. Zapaljene žrtve u višegradskoj Pionirskoj ulici i na Bikavcu bile su većinom žene. Žene su silovane u Foči, Višegradu, Brčkom, Zvorniku. Boravile su u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju. Ubijane su u Grabovici, Sarajevu, Bijeljini, Mostaru. Zar onda nije red da im se i kroz kulturu sjećanja na dostojanstven način odužimo?

Edvin Kanka Ćudić (1988) je bosanski borac za ljudska prava koji je najpoznatiji kao lider Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK), organizacije koja se bori za ljudska prava i pomirenje u bivšoj Jugoslaviji.


[1] Studomat.ba, Clara Zetkin – žena zbog koje slavimo 8. mart, 8.3.2020. (https://studomat.ba/clara-zetkin-zena-zbog-koje-slavimo-8-mart/8387/ Preuzeto: 21.2.2023)

[2] Klix.ba, Osmi mart kroz historiju: Od demonstracija do proslava, 8.3.2021. (https://www.klix.ba/vijesti/bih/osmi-mart-kroz-historiju-od-demonstracija-do-proslava/210308035 Preuzeto: 21.2.2023)

[3] Dealing with the Past, Dubravka Kovačević (https://dwp-balkan.org/bs/dubravka-kovacevic-2/ Preuzeto: 21.2.2023)

[4] Bosanska knjiga mrtvih ( Preuzeto: 28.2.2023)

[5] Azem Kurtić, Obilježeno sjećanje na žene ubijene u ratu, detektor.ba, 8.12.2022. (https://detektor.ba/2022/12/08/obiljezeno-sjecanje-na-zene-ubijene-u-ratu/ Preuzeto: 21.2.2023)

[6] Hannah Sanders, Historija pripada svima, uključujući žene, Dealing with the Past, 19.9.2022. (https://dwp-balkan.org/bs/historija-pripada-svima-ukljucujuci-zene/ Preuzeto: 21.2.2023)

[7] Dealing with the Past, Rejha Avdić (https://dwp-balkan.org/bs/rejha-avdic-2/ Preuzeto: 21.2.2023)

[8] Azem Kurtić, ibid.

[9] Edina Rizvić, 8. decembar – Dan sjećanja na stradanje žena u ratu u Bosni i Hercegovini, RTV Slon, 7.12.2022. (https://www.rtvslon.ba/8-decembar-dan-sjecanja-na-stradanje-zena-u-ratu-u-bosni-i-hercegovini/ Preuzeto: 21.2.2023)

[10] Tuzlainfo.ba, Danas u Tuzli obilježavanje Dana sjećanja na stradanje žena u ratu u BiH, 8.12.2022.

  (https://tuzlainfo.ba/index.php/novosti/item/191552-danas-u-tuzli-obiljezavanje-dana-sjecanja-na-stradanje-zena-u-ratu-u-bih/ Preuzeto: 21.2.2023)

[11] Azem Kurtić, ibid.