Suočavanje sa prošlošću kroz okupljanje mladih iz različitih postkonfliktnih društava

Tokom jula 2017. smo imali priliku pohađati ljetnu školu koja se razlikuje od svih drugih koju je iko od nas pohađao ranije. Ljetna škola je okupila 20 tinejdžera iz zemalja bivše Jugoslavije koji su imali priliku učiti o historiji regije iz različitih perspektiva. Ljetna škola je nazvana ”Propitivanje historije”, a ona ne samo da je promijenila naše poglede na historiju, već je također u potpunosti promijenila naše mišljenje o prošlosti i budućnosti regije.

”Propitivanje historije” 2017. je održano u Mostaru (BiH), jednom od najljepših i kulturološki najbogatijih gradova na Balkanu. Ideja koja stoji iza izbora ove lokacije je bila želja da se učenicima ponude brojne kulturološke znamenitosti koje bi posjetili, dok bi istovremeno učili o različitim pogledima na historiju. Škola je uključivala brojne predavače, a svaki od njih je posjedovao titulu magistra ili doktora iz svoje relevantne oblasti. Konačno, organizacijski tim je bio savršen. Pobrinuo se da sve teče u skladu sa planom i da konferencija u konačnici postane događaj koji će promijeniti živote svih učesnika.

Na početku smo svi mi bili samo tinejdžeri iz različitih zemalja sa Balkana koji su se družili jedni s drugima. Međutim, već nakon prvog dana više nije bilo moguće utvrditi koja grupa predstavlja Kosovo, Bosnu i Hercegovinu ili Srbiju, obzirom da su se svi družili u miješanim grupama. Sjećamo se da nam je jedan od predavača rekao: ‘Kada bi šire stanovništvo naših zemalja razmišljalo na isti način kao i osobe u ovoj prostoriji, bili bismo u mnogo boljoj poziciji, i u političkom i u ekonomskom smislu.’ To je bio jedan od općih željenih ishoda ljetne škole; pomoći mladim ljudima da se fokusiraju na budućnost, a da istovremeno ne zaborave na prošlost.

Prve lekcije su se fokusirale na društveni identitet i način na koji različite osobe imaju potpuno drugačija mišljenja o drugim socijalnim grupama i kako čovjek uvijek naginje k tome da preferira vlastitu društvenu grupu i da mu se ne sviđaju druge grupe. Cilj ovoga je bio da polaznici steknu bolji uvid u to zašto danas različite zemlje na različit način predaju historiju. Druga lekcija se odnosila na strukturu narativa i na to kako različiti narativi obustavljaju proces pomirenja. Zatim smo učili o tome kako se historija ne razlikuje od zemlje do zemlje samo na Balkanu, već da je to problem i u drugim zemljama svijeta. Nakon prve dvije lekcije smo posjetili uličnu umjetnost u Mostaru. Ulična umjetnost je vrlo popularna u Mostaru, a za razliku od drugih gradova ne postoje prikazi vulgarnih riječi, već značajna umjetnička djela koja se mogu pronaći u brojnim dijelovima grada. Mnoge osobe su na ovaj način izrazile svoju kreativnost, uključujući i međunarodne umjetnike koji su čak doputovali u Mostar samo da bi dali svoj doprinos gradu. Objekti koji se oslikavaju su obično napuštene zgrade koje stoje kao poratne ruševine. I mi sami smo imali priliku slikati u napuštenoj vojnoj bazi te smo na taj način ostavili traga u gradu.

Jedno od predavanja se održalo na otvorenom, na ogromnom napuštenom spomeniku iz bivše Jugoslavije – Partizanskom spomen-groblju. Tamo smo naučili da je spomen-groblje bilo divna infrastruktura ranije, ali spomenik sada propada zbog odbojnosti prema komunističkom režimu i nedostatka sredstava, te je samo blijeda slika onoga što je bio ranije. Tamo smo također igrali uloge, pri čemu je svaki polaznik dobio vlastitu ulogu u igri, bilo da se radilo o ulozi historičara, umjetnika, političara ili tek običnog građanina Mostara. Kroz ovu zanimljivu i interaktivnu igru smo učili o stavovima osoba i njihovim osjećanjima prema spomeniku, tako da smo mi kao polaznici bili u stanju analizirati ulogu kulturološkog naslijeđa u propitivanu različitih historijskih narativa. Zatim je uslijedila lekcija o međunarodnom krivičnom gonjenju osoba koje su počinile ratne zločine tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji. Ovo predavanje nam je dalo uvod u Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i njegova glavna postignuća, a tokom ovog predavanja smo se također fokusirali na budućnost i upoznali smo se sa pojmom ‘tranzicijska pravda’ koji se fokusira na sudske i nesudske mjere koje se poduzimaju kako bi se zaustavilo kršenje ljudskih prava i pomoglo onima na koje su ista imala direktan utjecaj. Nakon toga smo imali predavanje o spomenicima u zemljama bivše Jugoslavije i njihovoj važnosti za kulturološko naslijeđe regije. Tokom ovog predavanja smo također pogledali savršen kratki film koji je prikazivao brojne poznate spomenike širom regije i način na koji sarađuju kako bi riješili misteriozne nestanke. Učili smo o važnosti spomenika i njihovoj ulozi u podučavanju i sjećanju historije i kako doprinose stvaranju nacionalnih i etničkih identiteta, ali smo također učili o tome kako ljudi mijenjaju spomenike ili ih čak uništavaju tokom vremena kada dolazi do promjene njihove vlasti, te kako takva promjena može dovesti do toga da ljudi u potpunosti zaborave određeni period iz prošlosti. Zadnje lekcije su se ponovo fokusirale na različite narative u historiji. Tokom jedne od tih lekcija smo pogledali dokumentarac koji ne samo da se fokusirao na razlike u načinu predavanja historije u različitim zemljama, već je također govorio o nedostatku ženskih historijskih ličnosti u našoj regiji. Iako su postojale brojne žene koje su dale doprinos oblikovanju historije regije, one se rijetko spominju ili su u potpunosti zaboravljene. Ova lekcija se bavila rodnim predrasudama koje preovladavaju u našoj regiji. Konačno, imali smo predavanje, a zatim i diskusiju o nedvojbeno najvažnijem događaju na Balkanu tokom zadnjih 500 godina: ubistvu Franza Ferdinanda. Tokom ovog predavanja smo naučili kako se čak i unutar određene zemlje pogled na ubicu često mijenjao tokom kratkog vremenskog perioda, u zavisnosti od vlasti zemlje. Cilj ove lekcije je bio promovirati različite poglede i potaći nas na to da koristimo različite izvore za istu priču ne samo u udžbenicima, već također i na internetu, društvenim medijima, itd. i da se ne oslanjamo u potpunosti na istu pristranu priču koja se predaje u školama. To stoga postepeno dovodi do zajedničkog shvatanja i pomaže proces pomirenja. Tokom ljetne škole smo kao polaznici imali priliku ne samo podijeliti svoje lične priče vezane za historiju regije, već također i učiti na osnovu drugih priča koje su ispričane. To nam je omogućilo da dođemo do zajedničkog stajališta o tome šta se desilo u regiji, iako smo isprva svi imali potpuno drugačiji način razmišljanja o našoj historiji. Pored toga, interaktivne diskusije su djelovale na naše predrasudama prema drugima i razvile naše kritičko razmišljanje.

Ljetna škola je bila doživljaj koji trajno mijenja život i koji je temeljno izmijenio naša stajališta po pitanju historije i budućnosti naših zemalja. Ona nam je pokazala da historija nije uvijek ono što čujemo u školi ili što čujemo od šireg stanovništva, već da je historija nešto što je potrebno pažljivo i objektivno pisati, uz uvažavanje različitih prikaza. Preporučujemo da se za ljetnu školu slijedeće godine prijavi svaki tinejdžer otvorenog pogleda koji je spreman za iskustvo koje će mu promijeniti život, obzirom da je to nešto što sasvim sigurno neće požaliti.

Autori ovog bloga su:

Amil Salihi – srednjoškolac i mladi aktivista iz Prizrena  

Drin Krasniqi – srednjoškolac i mladi aktivista iz Prištine