Susret prošlosti sa budućnošću

U Nacionalnom parku „Sutjeska“ u spomen-kući Bitke na Sutjesci, na vrhu jednog od zidova stoje stihovi pjesnika Branka Miljkovića „Da li će sloboda umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj“. Svake godine na Školi drugačijih sjećanja u istočnoj Bosni tokom refleksije pitam učesnike da li se osjećaju slobodno u svojim zajednicama, društvu, državi u kojoj žive? Poslije prvog odgovora, počela sam na svim programima na kojima radim da postavljam isto pitanje učesnicima. Odgovor koji uvijek dobijam je „Ne“.

Cjelokupan sistem u Bosni i Hercegovini temelji se na prikazivanju samo jedne priče, jedne strane, bez preispitivanja sopstvene odgovornosti i „ušuškavanjem“ mladih u „nacionalne torove“, jer kada si „ušuškan“ ne pitaš ništa šta se desilo u mjestu odakle si, gradu, i na kraju, u čitavoj državi. A i kada pitaš šta je to što se desilo u ratu, kako je počeo rat ili šta se desilo sa ljudima druge nacionalnosti koji su živjeli u istom mjestu kao i ti, o zločinima koji su se desili nad onim „drugim“, odgovor koji dobiješ od roditelja, profesora, okoline je da puno pitaš i da to ne treba da te zanima, da je opasno to što pitaš… Sve ovo je jedan od odgovora zašto se mladi ne osjećaju slobodno i zašto je njihov odgovor na pitanje da li se osjećaju slobodno, uvijek „Ne“.

Susret

Da bi mladima pružili priliku da izađu iz nametnutih podjela, da mogu slobodno  postavljati pitanja i da znaju da će na njih dobiti odgovor, onaj ljudski odgovor, kako je počeo rat, zašto su uzeli pušku u ruke i krenuli u rat, kao dio programa mirovnog treninga organizovali smo susret sa ratnim veteranima iz sve tri vojske. Radionica je zamišljena kao razgovor učesnika treninga sa nekim sa kim nemaju često priliku da se sretnu i razgovaraju, sa nekim čija je slika u njihovim sredinama dehumanizovana i predstavlja neprijatelja koji je nanio bol i patnju. Zamišljeno je to i kao prilika da kroz njihovo iskustvo, pouke i poruke, mladi spoznaju i osjete njihovu volju i motivaciju da rade na pomirenju, iako su „pucali jedni na druge“, te kakve posljedice je rat ostavio na njih i na njihovu porodicu i sredinu. Tokom susreta mogli su čuti i osjetiti mnoge lične gubitke, bilo da se radi o gubitku nečije kuće, zdravlja, bliskih ljudi ili ma čega bliskog čovjeku. Kako je rekao jedan od govornika: „Više sam prijatelja izgubio nakon rata zbog svega, zbog razorene duše, svega živog. Heroji su oni koji su glavu izgubili, mi koji smo preživjeli treba da spriječimo novi rat, to nam je u amanet ostavljeno.“

Sa druge strane, iz životnih priča naših sagovornika moguće je bilo osjetiti autentičnost, jednostavnost, brigu za druge, ljubav, kao i mnoge druge emocije, koje ne mogu, a da vas ne dotaknu. Lične priče i lična razumijevanja jesu važan dio izgradnje mira. Ovaj susret ratnih veterana sa mladima predstavlja doprinos širenju prostora za razmjenu ličnih iskustava, bez čega nam se, vjerujem, šanse za međusobno istinsko i ljudsko razumijevanje umnogome smanjuju. 

Nakon susreta, pitala sam učesnike da li su se osjećali sigurno i slobodno, jesu li osjetili slobodu da mogu pitati šta god ih interesuje, bez straha od reakcije, i po prvi put su mi rekli „Da“. Ovi mladi ljudi koji su našli snagu i izašli iz svoje zone komfora i počeli da postavljaju pitanja, koji su željni novih saznanja i boljeg upoznavanja svoje porodice, sredine i društva u cjelini, daju mi nadu da je moguće izgraditi jedno novo i bolje društvo, oslobođeno od teškog bremena kojeg su nam naši očevi ostavili u naslijeđe. Kako bismo spriječili da se ponovno jednog dana ljudi poput nas regrutuju u neke vojske i ubijaju međusobno za “više” kolektivne ciljeve, ili da i sami postanemo ideolozi tih ciljeva, neophodno je da ostanemo istrajni u vrijednostima humanizma, pravde i slobode, i u okviru svojih mogućnosti se borimo za njih bez obzira na posljedice i pritiske.

Mirjana Trifković je diplomirana pravnica po struci, a mirovna aktivistkinja po životnom pozivu. Žena sa mnogo gradova i adresa. Kroz mnoge inicijative daje svoj doprinos suočavanju sa prošlošću i izgradnji mira. Obožava da radi sa mladima jer su oni pokretači boljeg i pravednijeg svijeta. Živi i radi u Sarajevu.