Prespanski sporazum – tri godine kasnije

Više od tri godine prošlo je od potpisivanja Prespanskog sporazuma, kojim je završena dvadesetpetogodišnja rasprava između Grčke i Severne Makedonije koja je decenijama remetila bilateralne odnose između ova dva suseda. Makedonija je zvanično postala Republika Severna Makedonija, a Grčka je povukla svoju blokadu članstva Makedonije u NATO, ratifikovala protokol i, zahvaljujući tome, Makedonija je već dve godine članica Severnoatlantske alijanse.

Snažno međunarodno odobravanje i podrška odlikovali su početni period entuzijazma za sprovođenje Sporazuma, kao i široka pokrivenost teme u međunarodnim medijima. Deo međunarodne i domaće javnosti brzo je procenio ovaj sporazum kao „istorijski sporazum, pobedu razuma nad nacionalizmom, primer političke hrabrosti i vizije“. Tokom ovog perioda dve vlade su organizovale nekoliko bilateralnih sastanaka i potpisale memorandume i bilateralne sporazume iz više oblasti za manje od mesec dana nakon ratifikacije Sporazuma.

Ovaj početni period entuzijastičnog sprovođenja bilateralnog sporazuma praćen je neuspehom Evropskog saveta da započne pregovore o pristupanju Severne Makedonije 2019. godine, što je koincidiralo sa parlamentarnim izborima u Grčkoj u julu 2019, a te su dve okolnosti promenile opšti kontekst i uticale na brzinu sprovođenja.

U Severnoj Makedoniji vlada Zorana Zaeva ostala je posvećena sprovođenju onoga što se smatralo najvećim spoljnopolitičkim uspehom, koji je otvorio njihov pristup NATO i EU. Međutim, entuzijazam je neizbežno opao nakon razočaranja u junu, a naročito u oktobru, kada zemlje članice EU nisu uspele da postignu jednoglasnost u otvaranju pregovora o pristupu sa Severnom Makedonijom, a veto Francuske je podstakao dalju frustraciju oko sprovođenja Sporazuma. Ovakav razvoj događaja izazvao je razočaranje u javnosti, koja je već kritikovala spor tempo sprovođenja Sporazuma sa grčke strane, kao i preteranu posvećenost vlade da zadovolji grčku stranu i međunarodnu zajednicu, koja je bila veoma izbirljiva po pitanju delova Sporazuma koje sprovodi. Javnost je prekorila vladu da je u celoj toj „ekstazi“ oko Sporazuma zaboravila da reši domaće probleme.

Ponovno imenovanje i formiranje stavova Vlade u Grčkoj u smislu njene politike i novih obaveza i odnosa sa Severnom Makedonijom takođe nije išlo sasvim glatko; naprotiv, vlada na čelu sa Novom demokratijom bila je veoma nervozna i napeta u mnogim situacijama, uključujući tu i bilateralne sastanke na visokom nivou, naročito u sprovođenju Prespanskog sporazuma. Bilo je mnogo kašnjenja u sprovođenju obaveza grčke strane u više oblasti, kao što je usvajanje bilateralnih sporazuma, postavljanje novih članova Međudisciplinarnog komiteta za udžbenike, ponovno oživljavanje Međunarodne grupe eksperata za žigove i sl. Grčka vlada, na čelu sa Novom demokratijom, iako je postepeno usvajala pozitivniji stav prema Sporazumu u odnosu na period kada je bila u opoziciji, i dalje je bila obazrivija kada je reč o sprovođenju u poređenju sa svojim prethodnicima.

Kada je reč o raspoloženju i mišljenju javnosti obeju država o Prespanskom sporazumu, ovo je i dalje osetljiva tema, „teško svarljiva“ za mnoge građane kako u Severnoj Makedoniji tako u Grčkoj. Javnost u ovim dvema državama je i dalje podeljena kada je reč o izgledima Prespanskog sporazuma i njegovog efekta na politički i društveni život u njihovim zemljama. Iako mnogi građani obeju država prepoznaju i uvažavaju koristi rešavanja spora oko imena, mnogi imaju negativan i isključiv stav prema Prespanskom sporazumu.

Nedavno istraživanje[1] koje je sproveo ELIAMEP program za jugoistočnu Evropu u saradnji sa Institutom za demokratiju „Societas Civilis” iz Skoplja o javnom mnjenju u Severnoj Makedoniji i Grčkoj o izgledima Prespanskog sporazuma pokazalo je da u većini slučajeva ove dve javnosti dele isto mišljenje o određenim temama i slična (ponekad identična) shvatanja puta u budućnost i šta treba sledeće preduzeti. Od ukupnog broja ispitanika u Grčkoj 57 odsto se složilo da je Sporazum kompromis koji je morao da se napravi, nasuprot 47 odsto istomišljenika iz Severne Makedonije. Dominantno mišljenje je da je Severna Makedonija mnogo više žrtvovala u odnosu na Grčku. U isto vreme skoro identičan procenat javnosti u ovim dvema zemljama veruje da ovaj sporazum podriva nacionalne interese njihovih zemalja (48 odsto nasuprot 47 odsto).

Međutim, većina građana obeju država prepoznaje značaj završavanja višedecenijske rasprave i prihvata da je njeno rešavanje kompromis koji je morao da se napravi. Veći deo makedonske i grčke javnosti podržava ideju da je Prespanski sporazum ojačao mir i stabilnost u regionu i da je, iako još uvek postoje žalbe i protivljenja, neophodnost sporazuma ipak prihvaćena.

Šta se sprovelo?

Bilo je više nego jasno da sprovođenje sporazuma neće biti brz i „bezbolan“ proces, i da će zahtevati vreme i napor, kao i mnogo političke volje, ali i takta i mudrosti da se promene „predstave“ javnosti. Dinamika sprovođenja, uzevši u obzir promene, okolnosti i prioritete (interne probleme i pandemiju Covida 19), u obema zemljama može da se proceni kao zadovoljavajuća, sa naglaskom na to da sprovođenje nema isti intenzitet u obema zemljama i da je Grčka i dalje inertnija u ispunjavanju svojih dužnosti nasuprot revnosnoj želji makedonske strane da sprovede sve što je propisano. 

Grčka je ispunila najosnovniji deo sporazuma – podršku pristupanju NATO i podršku pristupanju EU. Naime, Makedonija je zvanično postala Republika Severna Makedonija, a Grčka je povukla blokadu makedonskog članstva u NATO i ratifikovala protokol, i već više od godinu i po ova država je članica Severnoatlantske alijanse. Potpisani su brojni sporazumi o saradnji i memorandumi. Kancelarije za vezu u Skoplju i Atini, koje su bile na tom nivou od nezavisnosti države zbog spora oko imena, obe zemlje su brzo podigle na nivo ambasada.

Makedonska strana je, nakon promene imena, promenila sve natpise i table na kojima piše Republika Makedonija. Na spomenicima ličnostima koji se, kako piše u Sporazumu, „odnose na drevnu helensku istoriju i civilizaciju“ ploče su zamenjene objašnjenjima i uklonjen je simbol  sunca iz Vergine, kako nalaže isti tekst. Država je promenila imena većine državnih institucija i organizacija (muzeja, nacionalnih televizija, umetničkih institucija i sl.), kao i imena određenih puteva i ulica. Promena ličnih dokumenata sa ustavnim nazivom je u toku, i to je proces koji bi, prema Sporazumu, trebalo da se završi 2024. godine.

Sa druge strane, Grčka i dalje nije promenila saobraćajne znake i table, i tek treba da ratifikuje memorandum iz 2019. godine koji se odnosi na ekonomsku saradnju između dve zemlje, ubrzanje evropskih integracija Makedonije i kontrolu vazdušnog saobraćaja. I dalje su otvorena pitanja vezana za žigove i trgovinske nazive, kao i pitanja koja treba rešiti Komisija za obrazovanje.

Kakva je budućnost Prespanskog sporazuma?

Obe strane su se formalno složile da Prespanski sporazum treba da „ostane na snazi na neodređeno vreme“ i neopozivo, čekajući izmenu Člana 1 (3) koji se odnosi na novi naziv (Član 20 (9) Prespanskog sporazuma), što su ozbiljne reči, ali ipak tu ima više političkog konteksta i konteksta političke volje i interesa, a manje pravnog dejstva. Zapravo, pravno, ovaj sporazum, kao bilo koji drugi sporazum, može da se poništi bilo kad. Međutim, pitanje se postavlja da li je u interesu ijedne strane da napravi taj korak i da li bi se ijedna strana odlučila na takav korak nakon toliko godina provedenih u raspravi, pregovorima, i nakon toliko uloženog truda da se reši ovo pitanje. Napori i uticaj međunarodne zajednice mogu se ovde dodati, i međunarodna zajednica će uvek vršiti pritisak kada je reč o sprovođenju ovog sporazuma.

Sporazum se često dovodi u pitanje u kontekstu njegove saglasnosti sa međunarodnim zakonom. Ističu se tri osnovna načela koja su prekršena tokom zaključivanja Prespanskog sporazuma, naime: načelo jednakih prava i samoopredeljenja naroda, načelo suverene ravnopravnosti država i načelo zabrane mešanja u unutrašnje poslove država. Ovo su fundamentalna načela sa ius cogens karakterom. Postoje i mišljenja da je ovaj sporazum suprotan Članu 53 Bečke konvencije o ugovornom pravu iz 1969. godine, prema kojoj su sporazumi suprotni ius cogens normama nevažeći od početka.

Međutim, tokom godina se pokazalo da se pravo nalazi na jednoj strani, a politika i diplomatija na drugoj. Često strana politike i interesa prevlada, nauštrb zakona. U nekim slučajevima to može biti razumno rešenje, i jedini put do opšteg dobra i višeg smisla u budućnosti je napuštanje forme i usmeravanje na postizanje suštine. Ostaje da se vidi da li će tako i biti.

Tek treba da vidimo kakva će biti budućnost Prespanskog sporazuma. Sporazumi, kao i odnosi između dveju strana su živ proces; imaju svoje uspone i padove, varijacije u intenzitetu,  podložni su uticajima i zavise od datih okolnosti. Važno je imati razlog, razumevanje i osećaj kada je reč o problemima i izazovima i novim okolnostima sa kojima ovaj sporazum može da se susretne, kao i mudrost za njihovo rešavanje, naravno ako mogu da se reše, i svakako ne po svaku cenu.

Dušica Nofitoskaje advokatica koja je položila evropski pravosudni ispit i završila master studije na Katedri za međunarodno pravo i međunarodne odnose. Trenutno radi za Makedonsko udruženje mladih pravnika.


[1] https://idscs.org.mk/wp-content/uploads/2021/06/The-Prospects-of-the-Prespa-Agreement-Public-perceptions-in-North-Macedonia-and-Greece-FINAL.pdf