Neprestano se pitam mora li sjećanje biti samo, i samo ono što pamtimo, ili je to sve ono što smo preživjeli. U memoriju se duboko urežu i priče koje smo čuli ili one u kojima smo učestvovali, ali nemamo sjećanje na njih. Da imamo, rođenje bi mnogima od nas bilo jedan od najtraumatičnijih trenutaka u životu. Sreća pa se ne […]

„…to je kad drži knjigu u ruci, vidiš da je čovjek.“ Dušan Toholj, direktor NUBBiH u vrijeme paljenja Vijećnice, The Love of Books, Sarajevo Story „Sve zapaljene kućne biblioteke grada Sarajeva ne mogu biti popisane niti upamćene. A nemaju ni zbog koga. No kao plamen svih plamenova i oganj svih ognjeva, kao konačni mitski pepeo i prah pamti se sudbina […]

Žrtva je simbol posljedice neljudskog sustava kojeg realizira rat. Ideologije koja mora upotrijebiti silu da bi bila validna. No, zakonski okvir žrtve nažalost ovisi od šačice onih koji umiju politički interes staviti ispred digniteta. To se najčešće događa upravo kod negiranja genocida i ratnih zločina. Minimiziranje i negiranje ratnih zločina stalna je praksa onih koji uspješno barataju „emocionalnom“ politikom i […]

Ja sam prvo dijete rođeno u miru. Mislim, nemam nikakav zvaničan dokument koji bi to potvrdio, ali Dejtonski sporazum je potpisan 21.11.1995. u jedan sat poslije ponoći, a ja sam rođena samo pet minuta poslije. Koje su šanse da me je neko pretekao? Cijeli život su mi kao kroz šalu pričali da se nisam htjela roditi dok se ne potpiše […]

Bosna i Hercegovina je država obespravljenosti. Sklupčana u kutu velesila, ali i domaćih političkih snaga, gurkana je malo na lijevu, malo na desnu stranu gdje ponekad ne preostaje ništa drugo nego pobuniti se. Ta pobuna je često okarakterizirana kao kličanje za međunarodnim novcem ili za vidljivošću koja bi kasnije dovela do neke više pozicije. Nije nepoznanica da građanski aktivizam djeluje […]

Regionalni filmovi ratnih tematika često imaju oprečna mišljenja publike. Za jedne, tu se radi o ponovnom otvaranju starih rana i nedopuštanju da se nastavi dalje, a s druge strane stvara se potreba za očuvanjem sjećanja na žrtve bez pretenzije za izjednačavanje ratnih zločina. Upravo na ovaj drugi način bi trebala djelovati kultura sjećanja. Umjetnost je oduvijek bila lakši način učenja […]

U osnovnu školu sam krenuo 1997, netom poslije rata. Klupe su bile uske, oštećene, iz nekih gotovo mitskih boljih vremena o kojima su nam onako šapatom pričali roditelji. Nedugo nakon polaska mamu su zvali u školu. Razlog je bila vjeronauka, djeca iz mješovitih brakova morala su da odaberu jednu od dvije ponuđene, po mogućnosti onu kojoj im po njihovom nahođenju […]

Kada sam bila mala moj deda, imao je gramofon i puno ploča.Uvek mi je bilo zanimljivo da se vrtim oko njega, ali sam onda čula babu kako govori: „Ne diraj to, to je deda doneo iz Sarajeva, ljutiće se ako pokvariš“. Sarajevo, to je onaj grad u mojoj glavi gde žive dedina deca iz prvog braka. Deda je bio čovek […]

“Ti si tako lepo pričala o Sarajevu da su mi gledaoci rekli da ga voliš više od Sarajlija” rekla mi je urednica Festivalske Hronike, nakon gostovanja u Jutarnjem programu za vreme SFF 2019”. Ne ja ne volim Sarajevo – ja ga obožavam. Svima koji o Sarajevu ne znaju dalje od Sebilja i ćevapa, i pre preseljenja govorila sam o neobjašnjivoj […]

Kada smo prije dvije godine počeli raditi na inicijativi za pravnu regulaciju zabrane negiranja (poricanja), minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja genocida, holokausta, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina na naš radni papir smo stavili sljedeća pitanja: kontekst (treba li nam i zbog čega), mogućnosti (šta su prepreke, šta su prednosti), modele zakonskog teksta (šta treba da se reguliše, na kojem nivou, […]

Historija je zlatni rudnik za skorojeviće i nitkove. Tko god potegne okidač s namjerom da ispravi neku povijesnu grešku, taj je veliki lažac. Povijest ne griješi, jer ona nema smisla. Okidače ljudi potežu radi vlastitih interesa, a povijest citiraju kako bi izbjegli odgovornost i tjeskobu vlastite savjesti.[1] (Josif Brodski) Promjene u nazivima gradskih ulica je počeo istraživati profesor kulturne geografije […]

Haustorče Biti protjeran, ili kako to neki u mom slučaju nepravilno zovu „izbjeglica“, u svom gradu je dovoljno stresno iskustvo bez daljnjeg dijeljenja na „naše“, „njihove“, „moje“ i „tvoje“.Međutim, tih ratnih godina saznao  sam za još jednu podjelu, do tada za mene nepoznatu. Od momenta kada sam protjeran iz svoga doma na Grbavici zajedno sa roditeljima i nanom bio sam […]