Metodija Andonov Čento – heroj/izdajnik/heroj

Kraj Drugog svetskog rata omogućio je ostvarenje vekovnog sna makedonskog naroda da stvori sopstvenu državu. Naime, prva makedonska država proglašena je na prvom zasedanju Antifašističkog sobranja narodnog oslobođenja Makedonije (ASNOM). Na tom zasedanju izabran je Prezidijum (predsedništvo) ASNOM-a, a Metodija Andonov Čento izabran je za prvog predsednika Prezidijuma. On je verovatno jedna od najupečatljivijih figura u makedonskoj istoriji dvadesetog veka.

U tom smislu Metodija Andonov Čento bio je strastveni borac za makedonsko nacionalno pitanje. Čak i u mladosti, u vreme Kraljevine Jugoslavije, Čento je otvoreno govorio o makedonskom pitanju. Međutim, njegova borba za makedonsku stvar postala je potpuno vidljiva u Drugom svetskom ratu. Tako se Čento 1943. godine, čim je pušten iz bugarskog zatvora,  pridružio partizanima i Narodnooslobodilačkom ratu u Makedoniji. Tokom 1943. Metodija Andonov Čento imao je nekoliko nesporazuma sa članom Vrhovnog štaba i Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) u Makedoniji Svetozarom Vukmanovićem Tempom. Jednom prilikom u to vreme Čento je Josipu Brozu Titu izrazio svoje nezadovoljstvo aktivnostima Svetozara Vukmanovića Tempa, ističući da on prečesto ne nastupa kao delegat, već kao vrhovni komandant.[1] Takva odrešitost Metodije Andonova Čente doprinela je tome da on postane predsednik Inicijativnog odbora za sazivanje ASNOM-a 1944. godine. Ovde treba istaći da je 1944. godine, tokom priprema prvog zasedanja ASNOM-a, delegacija Inicijativnog odbora, predvođena Metodijom Andonovim Čentom, otputovala na Vis da se sastane sa Josipom Brozom Titom. Na tom sastanku on je postavio nekoliko ključnih pitanja, uključujući i pitanje ujedinjenja makedonskog naroda.[2] Promakedonsko krilo u Narodnooslobodilačkom ratu, predvođeno Čentom, zasnivalo je nacionalno oslobođenje i antifašističku borbu u Makedoniji na ilindenskoj tradiciji. Zbog toga je za datum održavanja prvog zasedanja ASNOM-a izabran 2. avgust, Ilinden. Osim toga, većinu članova Prezidijuma, pa i samog ASNOM-a, činili su borci iz Ilindenskog ustanka ili njihovi potomci. Za Čentu i pripadnike promakedonske struje nije bilo dileme da makedonsko pitanje treba da se integralno reši.

Osim što je bio veliki borac za makedonsko nacionalno pitanje, Metodija Andonov Čento bio je čovek velikog demokratskog kapaciteta i borac protiv nepravde u komunističkoj Jugoslaviji. Kraj Drugog svetskog rata i formiranje Jugoslavije na teritoriji Makedonije doneli su nove nepravde i kršenja ljudskih prava. Pre svega, po završetku rata, pod maskom suprotstavljanja protivnicima novog režima i saradnicima okupatora, u Makedoniji, kao i u drugim jugoslovenskim republikama, nove vlasti pokazale su visok stepen arbitrarnosti i šovinizma.[3] U to vreme u Makedoniji je postojala praksa da se sudski postupci sprovode delimično i uz velike propuste, a česta su bila zastrašivanja i korišćenja drugih surovih metoda pri ispitivanju optuženih.[4] Osim toga, prve godine komunizma u Jugoslaviji i Makedoniji obeležile su masovna streljanja bez suđenja. Članovi ASNOM-a, a posebno Čento, koji se nekoliko puta žalio direktno Titu zbog očiglednih slučajeva, bili su protiv takvih masovnih streljanja bez suđenja.[5] Verujući u vladavinu prava, Čento je bio veliki protivnik takvih procesa nakon završetka Drugog svetskog rata jer je ubijen veliki broj nevinih ljudi koji su imali demokratske stavove i/ili koji su se zalagali za još veću nezavisnost Makedonije od jugoslovenske federacije. Osim toga, Čento je bio snažan kritičar agrarne reforme u Jugoslaviji, centralizacije jugoslovenske federacije, kao i nedemokratskih sredstava kojima su se služili KPJ i OZNA. Zbog svega toga Metodija Andonov Čento i promakedonska struja Narodnooslobodilačkog pokreta postali su trn u oku delu jugoslovenskih komunističkih političkih elita.

Tako je, nakon prvog zasedanja ASNOM-a, KPJ započela aktivnosti koje su krajem 1945. godine dovele do preuzimanja vlasti u Makedoniji od strane projugoslovenske struje na čelu sa Lazarom Koliševskim, kao i do čistki i uklanjanja promakedonske struje u Komunističkoj partiji Makedonije.

Prvi je bio uklonjen Metodija Andonov Čento. Nakon što je dao ostavku u Prezidijumu Narodne skupštine Makedonije došlo je do njegovog tajnog hapšenja i montiranog sudskog procesa, na kome je Čento osuđen na 11 godina zatvora, kao i na gubitak političkih prava u periodu od pet godina po odsluženju zatvorske kazne, zbog organizovanja naoružane bande i pokušaja da pređe granicu radi podsticanja stranih država da se umešaju u unutrašnja pitanja Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), što bi narušilo nezavisnost i nepovredivost njene teritorije.[6] Zbog narušenog zdravlja Metodija Andonov Čento pušten je iz zatvora posle devet godina. Međutim, Čenti nije bilo dozvoljeno da dobije pasoš kako bi otišao u Švajcarsku na lečenje. Nakon što je dugo bolovao od kancera želuca, Metodija Andonov Čento preminuo je u svojoj kući u Prilepu 24. jula 1957. godine.

Mnogo godina nakon njegove smrti Metodija Andonov Čento bio je zabranjena tema u Makedoniji. Kao izdajniku i narodnom neprijatelju, za Čentu nije bilo mesta u makedonskoj istoriji od 1945. do 1990. godine. Međutim, pad komunizma i promene 1989. i 1990. godine promenili su odnos prema Metodiji Andonovu Čenti. Od 1990. godine makedonsko društvo oseća potrebu da ispravi nepravdu nanetu Čenti. Zato je 1990. godine poništena sudska presuda protiv Čente iz 1946. Tim činom Metodija Andonov Čento postao je jedina zakonski rehabilitovana žrtva komunističkog režima u Makedoniji. Osim zakonske rehabilitacije, u periodu nakon 1991. godine došlo je i do njegove političke rehabilitacije. Stoga Čento danas zauzima značajno mesto u makedonskoj istoriji, a omaž njegovom liku i delu stalno se ističe različitim simboličkim reparacijama (podizanje spomenika, preimenovanje ulica u njegovu čast itd.). Uz to, 2010. godine predsednik Makedonije Đorđe Ivanov posthumno je odlikovao Čentu Ordenom Republike Makedonije. Treba imati u vidu da su tokom godina lik i delo Metodije Andonova Čente često korišćeni i zloupotrebljavani za ubiranje sitnih političkih poena. To je bilo posebno primetno u okviru projekta „Skoplje 2014“. Međutim, nema sumnje da danas Metodija Andonov Čento ponovo ima zasluženo mesto u makedonskoj istoriji kao borac za makedonsko nacionalno pitanje i borac za pravdu. Pravi makedonski demokrata i heroj.


[1] Todor Chepreganov, Sonja Nikolova and Zoran Nechev, “AVNOJ – ASNOM – Yalta – 8 September 1991 and the Macedonian statehood”, Proceedings of a scientific meeting on the occasion of the seventieth anniversary of the First Session of ASNOM (2014): 146.

[2] Violeta Achkoska, “The Creation and Development of the Contemporary Macedonian State (1941–1991)”, in The Creation of the Contemporary Macedonian State (Skopje: Makedonika litera, 2014), 122.

[3] Misho Dokmanović, Law and Politics in Macedonia (1946 – 1953) (Skopje: ISIE, 2010), 156.

[4] Dokmanović, Law and Politics in Macedonia, 155.

[5] Dimitar Mirchev, “Did ASNOM have a philosophy and ideology,” Proceedings of a scientific meeting on the occasion of marking the seventieth anniversary of the First Session of ASNOM (2014): 59.

[6] Dokmanović, Law and Politics in Macedonia, 158.