NIKADA VIŠE? – Od Bosne do Ukrajine

Sarajevo 1992. – Kijev 2022. 

Svjedoci smo da su i nakon 30 godina ideje fašizma, mržnje i podjela i dalje žive. Ali isto tako živi i herojska borba za pravdu, slobodu i mir.

Stanovnici Buče, Kijeva, Mariupolja i mnogih drugih gradova u Ukrajini danas žive teror, agresiju i humanitarnu katastrofu. Oni, baš kao i Sarajlije i Bosanci i Hercegovci devedesetih godina, stoje na braniku evropskih ljudskih i civilizacijskih vrijednosti, slobode i života u miru.

Agresija na Ukrajinu počela je 24. februara 2022. godine. Tokom 140 dana agresije na hiljade civila je ubijeno, od kojih stotine djece, stotine hiljada ljudi izgubilo je svoje domove, na hiljade objekata je uništeno, uključujući nacionalne spomenike, bolnice i historijske građevine. Ukrajinci i Ukrajinke proživljavaju svakodnevni teror, granatiranje i vojne napade.

Kijev je danas postao ogledalo opkoljenog Sarajeva, a sjećanja na genocid počinjen u Srebrenici, zločine u Prijedoru, Višegradu, Foči, Srednjoj Bosni i drugim područjima bude se u bosanskohercegovačkom narodu dok svjedoče kako se Rusija služi sličnim metodama ratovanja, manipulacije i poricanja koje su korištene tokom i nakon rata u Bosni i Hercegovini.

Potpisivanjem Općeg okvirnog sporazuma za mir 1995. godine okončan je rat u Bosni i Hercegovini, ali destabilizacijsku politiku, etnonacionalističke pretenzije i konstantne međuetničke podjele država bilježi i 26 godina kasnije. Također smo svjedoci proruskog utjecaja i simpatija političkih faktora u Bosni i Hercegovini i regionu, koji politikom podrške ili neutralnosti upisuju sebe na pogrešne stranice historije agresora.

Podrška Ukrajini danas nije pitanje niti ideja – to je obaveza svih nas koji vjerujemo u pravdu, jednakost, toleranciju i mir. Podrška Ukrajini danas je podrška razvoju Evrope koju svi želimo i u koju vjerujemo – Evrope koja živi dostojanstveno, slobodno i demokratski. Podrška Ukrajini danas je podrška svim žrtvama i preživjelima koji su osjetili i dalje osjećaju nepravdu, zločine i genocid, od Bosne i Hercegovine, Ruande, Sirije, Jemena…

U Bosni i Hercegovini i regionu ruska agresija na Ukrajinu sve nas je podsjetila na to koliko je mir krhak u svim kontekstima u kojima nisu realizirani postulati tranzicijske pravde i nije završen proces suočavanja s prošlošću, te kako je rad na izgradnji mira i prevenciji mržnje i nasilja posao i odgovornost svih lokalnih aktera, vlada i međunarodne zajednice koji nikada ne prestaju.

Kada sam osnovala Centar za postkonfliktna istraživanja prije više od deset godina, glavna misija centra postala je obnavljanje kulture mira i sprečavanje nasilnih sukoba na Zapadnom Balkanu koristeći se dokazanim, multidisciplinarnim i inovativnim pristupima mirovnom obrazovanju, multimedijalnom stvaralaštvu, prevenciji sukoba, postkonfliktnim istraživanjima, ljudskim pravima i tranzicijskoj pravdi.

U vrijeme našeg osnivanja većina civilnog društva i međunarodne zajednice smatrala nas je ,,čudnima“, naglašavajući da nema potrebe prevenirati rat koji se završio prije tek dvadesetak godina i da se previše fokusiramo na ,,dosadne“ teme iz devedesetih. Ali danas smo svjedoci da evropsko društvo nije uspjelo ispuniti obećanje ,,nikada više“, no ostaje nam nada i posvećenost da poučeni iskustvom naše zemlje Ukrajini pružimo pomoć, priznanje i podršku.

Velma Šarić je istraživačica, novinarka, stručnjakinja za izgradnju mira i braniteljica ljudskih prava iz Sarajeva. Ima oko 20 godina radnog iskustva i trenutno je osnivačica i predsjednica Centra za postkonfliktna istraživanja te osnivačica i glavna urednica Balkan Diskursa.