Ruska invazija na Ukrajinu budi strah i sećanja na Kosovu

Odluka ruskog predsednika Vladimira Putina da napadne Ukrajinu 24. februara 2022. šokirala je svet. Taj potez proizveo je seizmičke talase širom Evrope, a posebno na Zapadnom Balkanu, regionu koji je pre samo tri decenije prošao kroz razorne posledice rata. Ljudi na Kosovu i na Zapadnom Balkanu razumeju posledice rata, etnocentričnih narativa i nacionalizma. Na Kosovu je mnogo onih koji sa strahom i paranojom prate vesti o Ukrajini.

Ovaj region je prepun neizvesnosti i još uvek se nije pomirio. Političke prepreke, autoritarne tendencije, društveno-ekonomski izazovi i međuetničke podele i dalje su prisutni uprkos naporu da se region približi Evropskoj uniji (EU).

Dijalog između Kosova i Srbije koji je posredovala EU nije uspeo da postigne konačni sporazum. Albanija i Severna Makedonija još uvek čekaju da otvore pregovore o pridruživanju EU uprkos napretku u domaćim reformama. Bosna i Hercegovina je bila izložena ozbiljnim političkim i društvenim krizama, dok Crna Gora i Srbija prolaze kroz razvučen proces pristupanja EU.

Rat u Ukrajini će imati dalekosežne posledice u Evropi, naročito na Zapadnom Balkanu. Konkretno, ovaj rat je doveo u pitanje sposobnost EU da se zalaže za rešavanje sukoba, naročito imajući u vidu spor između Kosova i Srbije, i da li je nasilje i dalje moguća opcija za zemlje da postignu svoje ciljeve.

Vraćanje skorijih sećanja na Kosovu

Pad Sovjetskog Saveza i pad Berlinskog zida 1989. godine izazvali su velike promene u nekim delovima Evrope. Međutim, na Balkanu je 1989. godina simbolizovala kraj Jugoslavije, koji je proizveo potpuni pakao sa dalekosežnim posledicama za buduće generacije.

Međuetnički sukobi u Jugoslaviji podstakli su najveći rat u Evropi i najveći genocid (Srebrenica 1995. godine) od Drugog svetskog rata. Na Kosovu su rane iz 1998/1999. i dalje deo svakodnevice, a situacija u Ukrajini vraća sećanja i osećanja iz tog perioda, i stvara brigu o tome da li će se rat u Ukrajini preliti na Kosovo, na odnose sa Srbijom i ceo region – region u kojem su društva i dalje podeljena po etničkoj osnovi.

Ruski šovinizam i rastuća netolerancija prema susednim zemljama stvaraju sumnju među ljudima da EU, kao mirovni i integracioni projekat, ima kapacitete da reši probleme kroz nenasilne mere i dijalog.

Šta se dogodilo sa „nikad više“? 

Fraza „nikad više“ potiče iz epske pesme „Masada“ koju je napisao J. Lamdan 1928. godine, i oslobođeni zatvorenici koncentracionog logora Buhenvalda su je koristili kao slogan. Nakon Drugog svetskog rata fraza „nikad više“ evoluirala je od jevrejskog slogana za preživljavanje do univerzalnog evropskog i globalnog ideala koji je rekao „ne“ genocidu i ratnim zločinima. 

Okvirno pet decenija nakon holokausta međunarodne organizacije su ponovo iskoristile frazu „nikad više“ kao odgovor na užasne događaje u bivšoj Jugoslaviji. Ministar spoljnih poslova Luksemburga Žak Pu izjavio je da je „došao čas Evrope“ kada je Balkan zapao u haos i uništenje.

Međutim, Evropa je bila nemoćna da utiče na događaje na terenu. Srebrenica je postala sramota Evrope i simbol kolektivne nesposobnosti da se zaustavi etničko čišćenje i genocid. Narodi Zapadnog Balkana nisu zaboravili ove ratove i veoma su svesni da bi i oni postali ranjivi ako bi rat u Ukrajini eskalirao i Rusija pobedila.

Strah je opravdan

Pre ruske invazije na Ukrajinu Republika Srpska (jedan od dva federalna entiteta Bosne i Hercegovine) pretila je secesijom. Pre dve godine verski zakon u Crnoj Gori koji se odnosi na imovinska prava SPC doveo je do napetosti između Crnogoraca i Srba.

Prošle godine jedinice kosovske specijalne policije i vojnici KFOR-a bili su pozicionirani na granici Kosova i Srbije, dok su srpski borbeni avioni lebdeli u blizini granice sa Kosovom zbog neslaganja između Kosova i Srbije oko registarskih tablica – potez koji nije viđen od kraja rata 1999. Napetost između Prištine i Beograda raste pošto rukovodstvo obeju strana ostaje nepopustljivo kada je reč o dijalogu.

U skorije vreme Vlada Kosova odbila je zahtev Srbije da se organizuju srpski izbori u toj zemlji. Ovo je bio prvi put od deklaracije nezavisnosti 2008. godine da je Kosovo odbilo da dozvoli Srbiji održavanje izbora na toj teritoriji iako su glavni zapadni saveznici Kosova kritikovali pristup vlade da odbije postizanje nekog rešenja.

Povrh postojećeg stanja, rat u Ukrajini produbljuje postojeće podele i izazove. Tako visok nivo nepoverenja stvara nezgodnu putanju ka miru i blagostanju u regionu.

Još jedno važno pitanje vezano za region je to što nisu sve zemlje Zapadnog Balkana saglasne sa odgovorom Zapada i zapadnom politikom prema ratu u Ukrajini. Sa izuzetkom Belorusije, Srbija je jedina evropska zemlja koja nije uvela sankcije Rusiji. Štaviše, u retkom primeru, Srbi u Srbiji i u Crnoj Gori su se udružili u podršci Rusiji. Iako su aktivisti civilnog društva organizovali marš u znak prodrške Ukrajini, takvi događaji u Srbiji pokazuju koliko je država podeljena.

Ljudi na Zapadnom Balkanu, a naročito na Kosovu, gledaju na takav razvoj događaja sa velikom zabrinutošću. Građani Kosova ne mogu a da ne razmišljaju o scenariju u kojem Rusiji prijateljska Srbija stvara tenzije na severu Kosova, gde živi značajna većina etničkih Srba. Istovremeno, Vlada Kosova sebe vidi pod pritiskom da ispuni proces izgradnje nacije i čvrsto stoji u političkim diskusijama, posebno u kontekstu dijaloga Kosovo – Srbija.

Pomeranje fokusa u pravcu bezbednosti i vojske

Rat u Evropi proizveo je masovne posledice za čitav kontinent. Odluka Rusije da napadne Ukrajinu označila je kraj nemačkom pristupu „moralističke i beznačajne“ spoljne politike; uništila je švajcarsku, austrijsku, finsku i švedsku politiku neutralnosti i nesvrstanosti; oživela značaj NATO-a i gurnula evropske zemlje u povećanje odbrambenih budžeta. 

Ceo kontinent preuređuje svoj fokus na odbranu i vojnu potrošnju. A to znači manje novca za obrazovanje, zdravstvo i ekonomski prosperitet; uključujući inicijative za mir i dijalog. Sve to se događa dok se svet polako oporavlja od posledica pandemije COVID-a 19 i prateće inflacije.

Na Zapadnom Balkanu, Albanija i Crna Gora su rasporedile trupe na Baltiku kao deo NATO-a. Srbija je dobila oružje i naoružanje od Kine, dok su Bosna i Hercegovina i Kosovo pozvali na članstvo u NATO-u. Kosovo je čak osnovalo državni fond za jačanje svojih bezbednosnih snaga.

Ukratko, rat u Ukrajini proizveo je promenu paradigme u Evropi, ponovo čineći bezbednost i odbranu najvišim prioritetom. Vode se razgovori o tome da li je konflikt na Zapadnom Balkanu ponovo moguć i da li greške u procenama na granici između Kosova i Srbije ili proces pregovora mogu da izazovu šire tenzije.

Odgovor EU direktno utiče na Zapadni Balkan

Evropa je ujedinjena u svom odgovoru protiv ruske invazije, i ne treba nikad da ignoriše rat i nasilje. „Nikad više“ je više od proste retorike, i bilo bi besmisleno bez konkretnih mera. 

Kako EU reaguje na nastavak krize u Ukrajini direktno utiče na događaje na terenu na Zapadnom Balkanu. Dok rat u Ukrajini traje, politička i društvena neprijateljstva između Kosova i Srbije postaće izraženija. Takve podele će negativno uticati na svaki pokušaj da se dođe do trajnog sporazuma između ove dve države. 

Važno je zapamtiti da Zapadni Balkan nije pomiren region. Preduslov za sprovođenje pristupa „nikad više“ je shvatiti potencijalno izbijanje tenzija ozbiljno i imati odgovarajući odnos sa zemljama Zapadnog Balkana.

Tri američka senatora, Kris Marfi, Džin Šahin i Tom Tilis, posetili su Kosovo, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Nemački kancelar Olaf Šolc pozvao je kosovskog premijera Aljbina Kurtija i predsednika Srbije Aleksandra Vučića u zvaničnu posetu Nemačkoj. Gotovo odmah potom Kosovo je posetila nemačka ministarka odbrane Kristin Lambreht.

Međutim, postalo je uobičajeno za političare SAD-a i EU da se angažuju u regionu u vreme krize. Ovog puta njihovo angažovanje mora biti konzistentno. U suprotnom će samo pokazati nedostatak posvećenosti da se angažuju u regionu na adekvatan način, što će ići u korist argumentu dominantnog pesimizma i dalje produbiti jaz između regiona i EU, a to će dodatno podstaći anti-EU sentiment među populacijom.

U najgorem slučaju, nedostatak adekvatnog i konzistentnog angažovanja će ojačati nacionalistička stanovišta, čime se sve teže postiže rešenje i dalji napredak.


Visar Džambazi bio je angažovan kao istraživač, konsultant i menadžer projekta za različite neprofitne organizacije na Zapadnom Balkanu i u Evropi. Trenutno radi kao menadžer projekta za Sbunker, blog o aktuelnim pitanjima na Kosovu koji pokriva politiku, društvo i ekonomiju. Angažovan je kao mladi profesionalni savetnik u Ujedinjenoj Evropi i član je M100 Sanssouci kolokvijuma. Njegov rad se fokusira na evroatlantske integracije, spoljnu politiku SAD-a u Jugoistočnoj Evropi, autoritarne uticaje na Zapadnom Balkanu, regionalnu saradnju i dijalog između Kosova i Srbije. Džambazi je magistrirao međunarodne studije na Univerzitetu Old Dominion, sa specijalizacijom u spoljnoj politici SAD-a i međunarodnim odnosima.