O bugarskom prisvajanju makedonskog etničkog identiteta i jezika

Dr. Ognen Vangelov

Asistent

UACS, Skoplje, Severna Makedonija

Ovaj članak je kratak pregled bugarskog prisvajanja makedonskog etnolingvističkog identiteta (odnosno porekla makedonskog naroda i jezika). Sukob oko etnolingvističkog identiteta makedonskog naroda koji živi u širem makedonskom regionu (u današnjoj Severnoj Makedoniji i delovima Bugarske i Grčke) doveden je u prvi plan – u Evropskoj uniji i generalno u međunarodnim odnosima – kroz nedavni dvostruki veto Bugarske za početak pregovora o pristupu Severne Makedonije EU.[i] Iako deluje kao da se ova epizoda pojavila iz vedra neba, u realnosti je konflikt oko porekla makedonskog naroda i jezika dugotrajan i kvari odnose među državama i narodima na jugu Balkana tokom dobrog dela 20. i 21. veka.

Kako je bilateralna tema postala međunarodna?

Ovo pitanje je dobilo na značaju izvan bilateralnih makedonsko-bugarskih razmera kada je postalo očigledno da će EU preporučiti početak pregovora o pristupu Severne Makedonije u EU 2019-2020. Dve zemlje su prethodno potpisale bilateralni Sporazum o prijateljstvu u avgustu 2017. godine, prema kojem je trebalo da osnuju interdisciplinarni komitet za istorijska i obrazovna pitanja „kako bi doprineli ostvarenju cilja, zasnovanog na autentičnim istorijskim izvorima utemeljenim na dokazima, naučnim tumačenjima istorijskih događaja“.[ii] Komitet, koji se sastoji od po sedam stručnjaka sa obeju strana, uspostavljen je ubrzo nakon potpisivanja Sporazuma i od tada se sastaje četiri do šest puta godišnje. Međutim, u poslednje tri godine nisu mogli da se dogovore oko istorijskih interpretacija događaja i ličnosti iz istorije ovih dveju država. Bugarska je koristila ovu pat poziciju u Komitetu kao osnovu za dalju primenu veta u Savetu Evrope za početak pregovora o pristupu Makedonije Evropskoj uniji. Drugim rečima, Bugarska je racionalizovala svoj veto na osnovu navodnog severnomakedonskog nepoštovanja Sporazuma o prijateljstvu usled nedostatka rezultata interdisciplinarnog komiteta.[iii]

Međutim, izgleda da se zvanični stav Bugarske prema Severnoj Makedoniji radikalizovao od 2018. godine, nakon što su Severna Makedonija i Grčka potpisale Prespanski sporazum pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, čime je rešen tri decenije dug spor koji je pokrenula Grčka 1991. godine. Ovaj sporazum je uvažio postojanje makedonskog jezika i pravo naroda Severne Makedonije da sebe zovu Makedoncima, uključujući njihovu kulturnu, istorijsku i jezičku specifičnost.[iv] Ovaj razvoj je izgleda smetao Sofiji pošto se nije uklapao sa njenim tvrdnjama da su makedonski narod i jezik zapravo derivati bugarskog etniciteta.

Bugarska je u oktobru 2019. godine skoro jednoglasno usvojila parlamentarnu deklaraciju o svom stavu po pitanju proširenja EU i makedonskog identiteta. Između ostalog, u deklaraciji je Bugarska iznela da se kategorički protivi „eventualnoj evropskoj legitimizaciji nekadašnje antibugarske ideologije“ i „prekrajanju i prisvajanju istorije dela bugarskog naroda posle 1944. godine, što je stub antibugarske ideološke konstrukcije jugoslovenskog totalitarizma“.[v] U deklaraciji se takođe zahteva da se Severna Makedonija odrekne svake ideje o makedonskoj etničkoj manjini na teritoriji Bugarske.[vi]

Iako deklaracija ne objašnjava šta znači „antibugarska ideološka konstrukcija“, objašnjenje se nalazilo u takozvanoj Okvirnoj poziciji za proširenje EU i proces pridruživanja i stabilizacije: Republika Severna Makedonija i Albanija, koju je izdala bugarska vlada dan pre usvajanja parlamentarne deklaracije. Ova okvirna pozicija sadrži dugačak spisak zahteva koje Severna Makedonija treba da ispuni ako želi odobrenje Bugarske za evropske pregovore. Među brojnim odredbama, zahteva da Severna Makedonija ukloni sve ploče u znak sećanja na događaje iz Drugog svetskog rata na kojima se nalazi fraza „bugarski fašistički okupator“; da se u dokumentima EU koristi izraz „službeni jezik Republike Severne Makedonije“ (umesto makedonski jezik), a ako se kojim slučajem koristi termin „makedonski jezik“ treba pojasniti da je „jezička norma u Severnoj Makedoniji vezana za evoluciju bugarskog jezika i njegovih dijalekata u bivšoj jugoslovenskoj republici nakon njihove kodifikacije 1944. godine“. Štaviše, takozvani memorandum sa objašnjenjima koji je Sofija poslala svim drugim članicama EU kaže da su se „nakon Drugog svetskog rata Sloveni (iz današnje Severne Makedije) masovno jasno deklarisali kao Bugari“ i da je „Beograd pokušao da izbriše bugarski identitet ove populacije“.[vii] Dalje navodi da su „makedonski jezik ili etnicitet bili nepostojeći pre 2. 8.1944“.[viii]

Koji su razlozi za bugarsku poziciju?

Dominantne političke i akademske elite u Bugarskoj često tvrde da su se stanovnici današnje Severne Makedonije u 19. i 20. veku samoidentifikovali kao Bugari, sve do Drugog svetskog rata, kada se ustalio novi identitet zasnovan na komunističkoj represiji i zastrašivanju. Zapravo je veoma problematično, u najmanju ruku, u 19. veku govoriti o jasnom bugarskom etnonacionalnom identitetu i samoidentifikaciji, bilo u samoj današnjoj Bugarskoj ili u Makedoniji. Termin „Bugarin“ se istorijski koristio (treba naglasiti da se ovaj termin nije koristio isključivo, već povremeno) da označi razne stanovnike slovenskog govornog područja tokom Otomanskog carstva. Ali kada je reč o samoidentifikaciji ovih populacija, veoma je malo – ako ih uopšte i ima – dokaza koji potkrepljuju tvrdnju da su ove populacije uobičajeno ispoljavale etnički bugarski identitet. Proces izgradnje nacije u Bugarskoj se zapravo dogodio nakon stvaranja Kneževine Bugarske 1878. godine i njenih državnih institucija, uključujući širenje opšteg obrazovanja, vojnu obavezu i druge državotvorne prakse. Neposredno pre stvaranja Kneževine stvorena je Bugarska egzarhija, koja je utrla put ka stvaranju bugarske svesti. Kako objašnjava belgijski istoričar Rejmon Detrez (2020), sticanje nacionalne svesti nije masovna pojava, već individualni psihološki razvoj koji proizilazi iz socijalizacije, nametnut raznim obrazovnim, administrativnim i represivnim mehanizmima. Tako on tvrdi da su „u Otomanskom carstvu u 19. veku (…) takve mere nacionalizacije bile (…) nedovoljne; pored toga, veliki broj nacionalnih ideologija i raznih drugih (regionalnih, stručnih, društvenih i kulturnih) lojalnosti su bile u opticaju“.[ix] Nasuprot tvrdnjama zvaničnog bugarskog narativa da je makedonski identitet nastao tek nakon Drugog svetskog rata, Detrez kaže da je u drugoj polovini 19. veka došlo do „prve ubedljive naznake javljanja makedonske nacionalne ideologije, koju bugarska istoriografija po pravilu prećutkuje“.[x] Ovo potvrđuju i drugi istoričari van Bugarske. Na primer, Katrin Boževa-Abazi piše da su ljudi u Bugarskoj počeli da se identifikuju sa bugarskom nacijom jer je to bio proces koji je stimulisala i dovršila bugarska država. Država je ta koja je „ubrzala javljanje zajedničkog nacionalnog identiteta, a ne obrnuto…“ i upravo su „… bugarske političke elite kasnog 19. veka ‘rekonstruisale’ period nacionalnog osvešćivanja“.[xi] Štaviše, čak i nakon stvaranja države Bugarske 1878. godine, Abazi kaže da je „nacionalna lojalnost nastavila da bude nedefinisana, čak i čudna koncepcija za većinu… bugarskih seljaka“.[xii]

Ukratko, nedavna internacionalizacija bugarskog prisvajanja makedonskog etnolingvističkog identiteta (kroz njeno pravo veta na početak pregovora za ulazak Severne Makedonije u EU)  zasniva se na dugotrajnim bugarskim politikama osmišljenim da negiraju postojanje zasebnog makedonskog etničkog identiteta i jezika. Ove politike su bile konzistentne barem od 1960-ih[xiii] i usađene su u poziciju Bugarske kada se bavi „makedonskim pitanjem“. Motivi koji stoje iza ovih politika su kompleksni. Sa jedne strane oni počivaju u mitologizovanoj predstavi hiljadu godina starog bugarskog etničkog identiteta koji je prisilno i nasilno razdvojen intervencijom komunista i jugoslovenskog vođe Josipa Broza Tita lično. Sa druge strane, ove tvrdnje su bile deo procesa izgradnje bugarske nacije s kraja 19. veka i održavaju se svesnim naporima i istoriografskim nasleđem i inercijom. Izgleda da je osnovni cilj ovog poricanja danas da se „rekonstruiše“ makedonska etnička identifikacija u njeno „pravo bugarsko ja“ kroz proces pristupanja Severne Makedonije EU i kroz nametanje obrazovnih programa u Severnoj Makedoniji zasnovanih na ovoj bugarskoj mitologizovanoj viziji hiljadu godina stare bugarske etničke istorije. Takvo istorijsko tumačenje je ne samo neuverljivo već je i neodrživo i iz političke i iz istorijske perspektive.

Ognen je diplomirao na Filološkom fakultetu Univerziteta Sv. Ćirila i Metodija u Skoplju i magistrirao na Univerzitetu u Denveru kao Ron Braun stipendista Vlade SAD. Ognen je doktorirao na Univerzitetu Kvins u Kanadi kao stipendista kanadske vlade u okviru stipendije Ontario Trillium i Canada Vanier Graduate Fellowship.


[i] Gotev, Georgi and Željko Trkanjec, “Bulgaria Maintains its North Macedonia veto,” Euractiv, 23 June 2021, accessed at https://www.euractiv.com/section/politics/short_news/bulgaria-maintains-its-north-macedonia-veto/

[ii] United Nations, “Treaty of Friendship, Good-neighbourliness and Cooperation between the Republic of

Bulgaria and the Republic of Macedonia,” Skopje, 1 August 2017, Article 8, p. 16, accessed at https://treaties.un.org/doc/Publication/UNTS/No%20Volume/55013/Part/I-55013-08000002804f5d3c.pdf https://treaties.un.org/doc/Publication/UNTS/No%20Volume/55013/Part/I-55013-08000002804f5d3c.pdf

[iii] Radio Free Europe, “Bulgaria Blocks Start of North Macedonia's EU Accession Talks,” 17 November 2020, accessed at https://www.rferl.org/a/bulgaria-blocks-start-of-north-macedonia-s-eu-accession-talks/30955279.html

[iv] This is stipulated under Articles 1 and 7 of the Agreement.

[v] National Assembly of the Republic of Bulgaria, “Декларация на Четиридесет и четвъртото Народно събрание на Република България във връзка с разширяването на Европейския съюз и Процеса на стабилизиране и асоцииране на Република Северна Македония и Република Албания”, 10 October 2019, [Declaration of the Forty Fourth National Assembly of the Republic of Bulgaria Regarding EU Enlargement and the Process of Stabilization and Association of the Republic of North Macedonia and Albania] accessed at https://parliament.bg/en/declaration/ID/157188

[vi] Ibid.

[vii] Ibid.

[viii] Ibid.

[ix] Detrez, Raymond, “About Two Scholarly Investigations and a Bulgarian Author,” Dzialo-e spisanie v oblastta na humanitaristikata No. 16 2020, accessed at http://www.abcdar.com/magazine/XVI/44_Raymond%20Detrez.pdf

[x] Bozeva-Abazi, Katrin, “The shaping of Bulgarian and Serbian national identities, 1800s-1900s,” thesis, McGill University 2003, p. 48 accessed at: https://escholarship.mcgill.ca/concern/theses/qn59q634g

[xi] Ibid., p. 80

[xii] Ibid., p. 123

[xiii] Marinov, Tchavdar, Македонското прашање од 1944 до денес: комунизмот и национализмот на Балканот [The Macedonian Question from 1944 to Today: Communism and Nationalism in the Balkans], Foundation Soros Open Society-Skopje 2020, pp. 44-60.