”Ustav održava status quo”

Nekadašnji njemački ministar poljoprivrede, Christian Schmidt, je visoki predstavnik u BiH od avgusta 2021. U tom svojstvu prati poštivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je okončan rat 1995. Pitali smo ga za njegovo mišljenje o trenutnoj situaciji u zemlji.  

Gospodine Schmidt, kakva je trenutna situacija po pitanju Dejtonskog mirovnog sporazuma?  

Sporazum se pokazao kao učinkovito sredstvo za održavanje mira u zemlji. Podjela vlasti garantira da nijedan od konstitutivnih naroda, Bošnjaka, Hrvata i Srba, neće postati manjina. Nažalost, te garancije često dovode do potpuno suprotne situacije: Umjesto da olakšaju donošenje odluka, one ugrožavaju napredak. Međutim, također postoje nedostaci: Dejtonski ustav one koji ne pripadaju niti jednom od konstitutivnih naroda ili se ne žele izjašnjavati tako ne uvažava u dovoljnoj mjeri u političkom smislu. Ustav također održava status quo i sprečava reforme.

Nedugo nakon što ste počeli sa radom, u izvještaju za Ujedinjene Nacije ste napisali da se Bosna i Hercegovina suočava sa najvećom prijetnjom po postanak od kraja rata: nastojanja Republike Srpske da se odvoji ugrožavaju mir i stabilnost. Kako ocjenjujete koheziju zemlje danas?       

U Republici Srpskoj, secesionistička retorika nije nestala, a poduzeti su i konkretni koraci u tom pravcu, kao što je stvaranje vlastitih institucija, što sam morao spriječiti korištenjem službenih ovlasti. U Bosni i Hercegovini, tri etničke grupe i dva dijela zemlje, entiteti, imaju jak vlastiti identitet. Raspad zemlje predstavlja kršenje Dejtonskog mirovnog ugovora i donosi rizik ponovnog nasilnog konflikta. Međunarodna zajednica, susjedne zemlje iz regije i većina stanovništva u Bosni i Hercegovini su protiv toga.

Na koji način civilno društvo po Vama može dati doprinos promociji mira, suočavanju sa prošlošću i društvenim promjenama?

Pozitivne promjene su nemoguće u ovoj oblasti bez angažmana civilnog društva. Suočavanje sa prošlošću, a posebno sa ratom i zločinima koji su počinjeni u tom periodu, je vrlo emotivno pitanje. To ne mogu riješiti sami izabrani političari. Zapravo, opstrukcije često dolaze iz politike. Angažman stoga mora doći iz srži društva i mora biti dugoročan.

Na koji način kao visoki predstavnik namjeravate ojačati civilno društvo u Bosni i Hercegovini?

Saradnja sa civilnim društvom predstavlja osnovu za održiv razvoj zemlje. Ono što me brine je sposobnost civilnog društva da utiče na pitanja koja se tiču ove zemlje. Jedan od mojih dugoročnih zadataka je da to poboljšam. Međutim, to nije nešto što ja lično mogu da postignem u okviru svojih kompetencija. To mora doći iz samog društva – uz moju podršku, naravno. Kolege i kolegice iz ureda u Sarajevu trenutno također rade na poboljšanju procesa pomirenja u zemlji uz učešće civilnog društva.

Vaš prethodnik je prošle godine nametnuo izmjene Krivičnog zakona kojima se kriminalizira poricanje ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, kao i veličanje osuđenih ratnih zločinaca. To je nešto što je i forumZFD već dugo zagovarao zajedno sa partnerskim organizacijama. Međutim, njihov utjecaj je za sada mali – na primjer, pravosuđe jedva da provodi nove propise. Kako se to može poboljšati?

Bit će potrebno pažljivo analizirati da li se propisi koje je donio Valentin Inzko [Schmidtov prethodnik na poziciji visokog predstavnika] kontinuirano ignoriraju i blokiraju. Uvijek sam smatrao da je zapravo u nadležnosti parlamenata da usvajaju takve zakone i osiguravaju njihovu provedbu. To se do sada nije desilo.    

U obrazovnom sistemu u Bosni i Hercegovini i dalje postoji segregacija na osnovu etničke pripadnosti u brojnim dijelovima zemlje. Na primjer, još uvijek postoje takozvane ”dvije škole pod jednim krovom” u kojima djeca idu na nastavu odvojeno jedna od drugih, baš kao i tri različita nastavna plana i programa. Koje reforme su potrebne u obrazovnom sistemu kako bi se nove generacije mogle upoznati sa različitim pogledima na prošlost i sadašnjost?

Mogu samo zagovarati da se radi na prevazilaženju podjela u školama i izbjegavanju odvojenih nastavnih planova i programa. Kao parlamentarac sam bio intenzivno uključen u njemačko-češko pomirenje i saradnju tokom 1990-ih. Tada je važan element bila zajednička komisija za procjenu udžbenika kojoj su se obje strane mogle obratiti i iznijeti probleme. Bez zajedničkog napora da se shvate različiti pogledi na prošlost neće biti trajnog pomirenja.      

Izložba pod naslovom ”Mir sa ženskim licem” se sada održava u Njemačkoj po prvi put. U okviru izložbe, 20 žena iz svih dijelova svijeta pričaju svoje životne priče. Kako takvi uzori mogu doprinijeti suočavanju sa prošlošću i izgradnji mira?

Drago mi je zbog ove inicijative i smatram da treba biti široko rasprostranjena. Osobe koje se na tako intenzivan način zalažu za suočavanje sa prošlošću su od ogromnog značaja, obzirom da pokazuju da ne mora postojati stalni nedostatak povjerenja i ćutanje. Samo ukoliko osobe otvoreno govore o prošlosti, bit će moguć dugoročan i dobar suživot. To se ne odnosi samo na žrtve, već i na počinioce. Pored procesuiranja pojedinaca koji su osuđeni za zločine, dodatni cilj mora biti da se svim uključenim osobama omogući da govore o svojim iskustvima.

Ovaj intervju se vodi neposredno pred predstojeće izbore. Kakva su Vaša očekivanja i nade po pitanju oktobarskih izbora?  

Očekujem da izabrani političari pokažu da je povjerenje koje su im građani i građanke poklonili opravdano. To prije svega uključuje brz proces formiranja vlasti, za razliku od prošlosti, kada se to sprečavalo namjernim blokadama. Vodit ću računa o tome.

Pomirenje je ključan aspekt puta Bosne i Hercegovine ka EU. Međutim, u ovom trenutku su politički napori koji se ulažu u mirno suočavanje sa prošlošću nedovoljni. Šta mislite o izgledima za pristupanje EU, obzirom da ovu situaciju?

Postoje brojne prepreke koje se moraju prevazići prije pridruživanja EU ili čak započinjanja pregovora o pristupanju, posebno kada se radi o vladavini prava i transparentnosti. Mirno suočavanje sa prošlošću će također biti važno u daljem procesu. Ipak, ja sam za to da se prednosti pristupanja EU i podrške učine vidljivijim u korist građana. U suprotnom Bosna i Hercegovina neće postati članica EU; mladi ljudi će umjesto toga napustiti zemlju i otići u EU.

Šta želite postići na svojoj poziciji visokog predstavnika?

Želim dati doprinos prevazilaženju brojnih postojećih blokada koje trenutno sprečavaju reforme, dinamičnom razvoju i pomirenju u društvu. Nakon što se postigne odgovarajući napredak u ovoj oblasti, moći ćemo reći ”misija je ostvarena”, kada se radi o zadatku visokog predstavnika.  

Hvala Vam najljepša za intervju.  

Intervju je vodila Hannah Sanders. Cijeli intervju je dostupan na https://www.forumzfd.de/de/interview-schmidt