Reshat, najmlađi sin porodice Qerkini iz Mitrovice, kada se je intenzifikovao teror srpskih vlasti u 1998. po zoni Drenice se uključuje u odbranu zemlje i počinje često da odsustvuje od kuće, ponekada se vraćajući nakratko i većinom kasno u noć samo da bi uzeo novu odeću. Delatnost i lokacija Reshata su ostali nepoznanica za njegovu majku, Fatime, […]
Halil e Zyle Ujkani su u aprilu 1999. izgubili dva sina, Mahita i Shaipa. Halilov brat, Sadri, takođe je izgubio dva sina, Fatona i Shkëlzena. I treći Zahitov brat, koji je preminuo pre dve godine, je izgubio sina, Nazima. Svih petorica sinova, nakon što su primetili da srpske snage spaljuju okolna sela, napuštaju kuće zajedno, istog[…]
Paun Živković je u junu 1999. povukao svoju porodicu iz Uroševca u zonu Štrpca u kojoj se Srbi osećaju sigurnijim jer su homogeniji. Porodica se oprašta od dotadašnjeg života i rada u ovom gradu, ostavljajući za sobom kuću sa svim stvarima. Organizovanjem nove školske godine tog septembra u novoj naseobini, potrebni su dosijei i čitava dokumentacija iz[…]
Nebih Morina je otac petoro dece, tri ćerke i dva sina. U Nebihovom slučaju, za razliku od ostalih, nije nestao nijedan od sinova, već najstarija ćerka, Mevlyda. Udata u Suvoj Reci, majka dvojice sinova, petogodišnjeg Genca i trogodišnjeg Granita, ona, jedna među deset, nestaje sa sve decom, mužem, svekrom i svekrvom, deverom, nakon što im je kuća[…]
Porodica Mazrekaj iz Drenovaca prisiljena je da napusti kuću nakon dolaska srpskih snaga da isprazne selo od albanskog stanovništva. Prisilili su ih da hodaju neko vreme, kasnije su odvojili muškarce od žena. Kumrija sa tri ćerke je na kraju završila u kampu u Elbasanu, dok njen muž Arif i sin Jetmir ostaju zarobljeni u selu Beleg, mestu[…]
Miroslav Trifunović se vratio na Kosovo nakon nekoliko godina života u inostranstvu. Otišao je sa 43 godine i razmišljao je da se oženi i osnuje porodicu. Radio je na površinskom kopu u Belaćevcu. Čak je sagradio jedan sprat kuće u kojoj bi živeo nakon ženidbe. U junu 1998. se je spremao da ode na more sa[…]
Porodica Maliqa Kryeziua je prisiljena da napusti kuću kada su srpske vojne snage došle i napale selo sa preko trideset tenkova. Premorili su se bežeći čas do prijatelja, zajedno sa njima, pa okupili u selu Kraljane sa još najmanje deset hiljada raseljenih iz zona Kijeva, Kline i Drenice. Tu odvajaju neke od odraslih muškaraca, koji se kupaju[…]
Roditelji osmoro dece, Nezir i Hamide Avdyli, se podsećaju na vreme rata koji ih je odvojio od dvojice sinova koje više nisu videli. Troje njihovih sinova, Fadil (24 godine), Fatmir (18 godina) i Kujtim (16 godina), je odvojeno od porodice i pridružilo koloni ljudi koji su deportovani. Kujtim je uspeo da se sakrije sa nekoliko rođaka u[…]
Marko Stajnović je bio direktor osnovne škole u Uroševcu u vreme NATO bombardovanja. Uveren da će se rat brzo završiti i da će se kolektiv vratiti prekinutoj nastavi, mislio je da nema potrebe da se zaposlenima preda dokumentacija o radu. Završetkom bombardovanja i rata, u tu školu su se smestili Albanci, dok su se mnogobrojni Srbi iz[…]
21. aprila 1999. se je u Kosovu Polju iz voza iskrcala grupa paravojnih formacija koja je došla iz Srbije. Obučeni u crno, naoružani i maskirani, ušli su u kuće u kojima žive različiti pripadnici šire porodice Mirena, pri čemu okupljaju ne manje od šesnaest muškaraca – braće, braće od strica i njihove sinove. Zatim se preostale žene sa[…]