Civilne žrtve u zaboravu kolektivnog sećanja

Blendrita Avdiu

Mnogo imena junaka vise na pločama sa imenima ulica, trgova i parkova na Kosovu, dok njihove slike stoje na statuama, spomenicima i spomen-kompleksima podignutim posle rata.

Ista sudbina nije zadesila i nastavlja da pustoši civilne žrtve ubijene tokom nedavnog rata na Kosovu, bile one žene, deca ili muškarci.

Da bi imale mesta u imenovanju kosovskih ulica ili u spomen-obeležjima, ove žrtve morale bi biti deo Oslobodilačke vojske Kosova. Obe strane su umrle u ime rata, ali na različitim pozicijama.

Bekim Blakaj iz Fonda za humanitarno pravo kaže da na gradskim trgovima i u objektima kolektivnog sećanja nema dovoljno mesta za žrtve koliko bi trebalo.

On procenjuje da na javnim mestima na Kosovu civilne žrtve nemaju dovoljno prostora, jer je većina trgova u zemlji nazvana po herojima, a manje po civilima.

Blakaj naglašava da tu i tamo postoji ulica koji nosi ime ubijenih civila, međutim pretežni deo kosovskih ulica dobio je imena pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova.

“Mnogi spomenici su postavljeni privatnim inicijativama ili porodičnim budžetom posvećenim civilnim žrtvama. “Neke od žrtava nisu imale ni podršku vlade”, rekao je Blakaj.

Ukupno je 8.867 civilnih žrtava u nedavnom ratu na Kosovu, dok je 2.961 njih mučenika, kaže Blakaj. Dok prema istorijskim podacima iz rata na Kosovu, ima ukupno 13.535 žrtava iz cele zemlje. Ove informacije potiču iz knjige “Knjiga Sećanja Kosovo“, koja se može naći na zvaničnoj veb stranici Fonda za humanitarno pravo, organizacije koja se bavi žrtvama rata u regionu.

Bedri Bazaj je bio jedan od vojnika u regionu Drenice koji je ubijen tokom rata. Srpske snage su ga ubile zajedno sa još trojicom vojnika u selu Terstenik u Glogovcu, uveče 6 juna 1999 godine, dok je išao da negde nabavi hranu za porodicu.

Bedrijevo ime već je uklesano na spomen-ploči ubijenih tokom rata u Glogovcu.

Bedrijin brat, Naim Bazaj, koji je u to vreme bio komandant čete 2. bataljona, brigade 113 – područje Glogovac, kaže da je ime njegovog brata zapisano na ploči svih kosovskih mučenika, da je smešten u Marinu. U međuvremenu, jedina ulica koja nosi njegovo ime je samo ulica u naselju Bazaj u Tersteniku.

U regionu Glogovac, u ratu ‘98 -‘99, mučenički je stradalo 188 ljudi, deo OVK-a, kao i 701 mučenika iz stanovništva tog područja.

Šaban Šabani je jedna od civilnih žrtava u istom selu, Terstenik. Ubili su ga 6 juna 1999 godine, nakon štoje pao u zasedu od strane srpskih snaga u njegovoj kući. Šabani je takođe bio Naimov rođak. Živeli su zajedno u istom selu.

Šabanovo ime, prema Naimu, zapisano je samo na ulici u kojoj je umro, ispred njegove kuće, ali ne i na bilo kojoj spomen ploči ili najvažnijoj gradskoj ulici.

“Šaban je pošao da uđe u svoju kuću i pao je u zasedi. “Njegovo ime je na ulici u kojoj je ubijen”, dodaje on.

Imena ubijenih civila uglavnom su bila postavljena samo na ulicama, iako su na zahtev Skupštine prioritetna imena uvek bili imena vojnika OVK, a zatim i civilne žrtve.

 “Mučenici su postavljeni na ulice“, kaže Naim Bazaj.

Među ubijenim civilima je i dvanaestogodišnji Sokol Bazaj, koji je ubijen u podne 15 maja, dok je šetao kvartom sa majkom, ruku pod ruku. Sokoli je bila samo nevino dete koje je pohađalo časove šestog razreda. Tog dana pucale su mu u grlo srpske paravojne snage u naručju njegove majke. Sutradan je sahranjen.

A Sokolova nevinost nije pronašla mesto za urezivanje ni u jednom spomen-obeležju civilnih žrtava, niti u bilo kojoj gradskoj ulici.

Međutim, na inicijativu porodice, ime malog Sokola konačno je napisano bar u komšiluku gde je streljan.

“Sokol je bio sa majkom, prolazio je kraj komšiluka. “Srpska policija ga je pogodila u grlo, 15. maja u 12:00. Sledećeg dana su ga sahranili”, nastavlja Naim, pričajući tako priče svojih suseljana.

Međutim, postoje slučajevi kada ni kosovskim junacima nije mesto na ulicama i u javnim prostorima.

Takav je slučaj sa vojnikom OVK, Muje Tafilajem iz sela Štarica u Klini. Ubijen je 1999 godine, a njegovo ime ugravirano je na spomen ploči na groblju mučenika u selu Ačarevo u Srbici (Skenderaj).

Porodica Tafilaj je naglasila da se njegovo ime ne može naći nigde drugde, ni u jednoj ulici ili parku u zemlji, iako ga je predsednik Kosova proglasio herojem Kosova.

“Bio je vojnik OVK, ima spomen ploču u Ačarevu na groblju mučenika, ali nema ulice ili parka koji nosi njegovo ime“, rekao je jedan od članova porodice Tafilaj.

Put kojim je Ganimete Tafilaj Bećiri krenula jednog prolećnog dana 1999 godine u potrazi za sigurnijim utočištem u Albaniju bio je poslednji u njenom životu.

Ubijena je kada su srpske snage napale traktor kojim je putovala sa porodicom. U napadu su povređeni i drugi rođaci njenog supruga.

Ganimetina sestra kaže da je njeno ime urezano na istoj spomen-ploči gde je i Mujino ime u Ačarevu kod Srbice.

Sjećanje na nju nije ovekovečeno ni u jednoj ulici u njenom susedstvu ili selu.

Ganimeta je imala samo 21 godinu kada je ubijena.

“Njeno ime zajedno sa Mujinim imenom se nalazi na spomen-ploči u Ačarevu, opština je takođe stavila njeno ime, ali ne postoji druga ulica koja se naziva njenim imenom“, kaže zatim Ganimetina sestra.

Ovaj članak je proizvod mrežne obuke za novinarsko izveštavanje u oblasti Suočavanja sa prošlošću (SsP) /Senzibilizovanog novinarstva o sukobima, koju sprovodi program forumZFD-Kosovo. Za stavove izražene u ovom članku odgovoran je autor i oni ni na koji način ne odražavaju stavove forumZFD.